Bošnjačka stranka, kao dio vlasti u Crnoj Gori, zajedno sa partijom Andrije Mandića, javno je podržala kandidaturu Bakira Izetbegovića i kandidate Stranke demokratske akcije (SDA) na predstojećim opštim izborima u Bosni i Hercegovini. Taj potez, zajedno sa ranijim izjavama funkcionerke BS-a Kenane Strujić-Harbić o Bosni i Hercegovini kao „matičnoj zemlji“ Bošnjaka, otvara širu raspravu o granicama političkog djelovanja jedne crnogorske parlamentarne stranke van zemlje.

U završnici predizbornog ambijenta posebno je odjeknula informacija da je delegacija Bošnjačke stranke pružila podršku Bakiru Izetbegoviću, predsjedniku SDA i kandidatu za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Saradnja BS-a i SDA nije nova, a rukovodstva dvije stranke intenzivno sarađuju.

Međutim, pitanje koje se sada nameće nije samo pitanje odnosa dvije političke partije, već i političke odgovornosti partije koja učestvuje u vlasti Crne Gore.

Da li je podrška kandidatu na izborima u susjednoj državi dio legitimne regionalne i nacionalne saradnje ili predstavlja prelaženje granice između međustranačkih odnosa i aktivnog uključivanja u izborni proces druge države?

To pitanje posebno dobija na težini imajući u vidu da Bošnjačka stranka participira u vlasti Crne Gore. Sama BS je ranije objašnjavala da u vladi može sarađivati i sa političkim subjektima sa kojima nema ista programska opredjeljenja.

Dodatnu pažnju privukle su izjave funkcionerke BS-a Kenane Strujić-Harbić.

Ona je u februaru 2026. godine govorila o Bosni i Hercegovini kao „matičnoj državi“ Bošnjaka, nakon čega je uslijedila javna polemika u Crnoj Gori. Ostaje legitimno pitanje kako ovakve poruke djeluju u političkom prostoru Crne Gore, države koja svoj identitet i politički poredak zasniva na zajedničkom građanskom okviru i ravnopravnosti svih njenih građana.

Upravo zato javnost ima pravo da traži jasne odgovore: gdje se završava kulturna i identitetska povezanost, a gdje počinje političko djelovanje koje se odnosi na unutrašnja pitanja druge države?

Javna podrška konkretnom kandidatu na izborima predstavlja nešto specifičnije od međudržavne saradnje.

U ovom slučaju nije riječ samo o susretu političkih predstavnika ili razgovoru o položaju Bošnjaka. Delegacija BS-a, prema navodima objavljenim nakon sastanka, podržala je Izetbegovića kao kandidata za Predsjedništvo BiH, kao i kandidate SDA na izborima.

Zato ovaj potez može biti posmatran kroz najmanje dva različita ugla: kao nastavak političkog povezivanja bošnjačkih stranaka u regionu, ali i kao političko svrstavanje jedne crnogorske parlamentarne vladajuće partije u izbornoj utakmici druge države.

Upravo tu počinje rasprava koja je mnogo šira od odnosa BS-a i SDA: koliko političke stranke iz jedne države treba da učestvuju u izbornim procesima druge države i gdje se povlači granica između legitimne prekogranične saradnje i političkog uticaja?

Javnost od BS-a očekuje jasno objašnjenje: da li se radi o međustranačkoj saradnji i kulturno-nacionalnom povezivanju ili o dugoročnijem političkom projektu povezivanja bošnjačkih političkih struktura u regionu- i kakvo mjesto u tom projektu ima Crna Gora kao država i domovina njenih građana?