Tokom 2020. i početka 2021. godine, tadašnji predsjednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) i visoki funkcioner Srpske napredne stranke Slaviša Kokeza koristio je aplikaciju „skaj” za komunikaciju sa osobama iz kriminalnog, navijačkog i političko-sportskog miljea, a prema porukama do kojih je došao KRIK u saradnji sa mrežom OCCRP, u tim razgovorima se razmatralo zastrašivanje i fizički napad na bivšeg reprezentativca Srbije Nemanja Vidić.

Sve je počelo nakon što je Vidić u novembru 2020. javno kritikovao rukovodstvo FSS-a u pismu u kojem je ukazao na probleme u srpskom fudbalu i odgovornost čelnih ljudi saveza za neuspjeh reprezentacije. U tom trenutku, Kokeza je, prema porukama, bio uvjeren da iza Vidićevog istupa stoje političke strukture bliske vrhu vlasti, a posebno je sumnjao na Andreja Vučića, brata predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, tvrdeći da mu se priprema smjena i političko uklanjanje.

U porukama koje je slao preko „skaja”, Kokeza navodi da ga Andrej Vučić „ne podnosi jer ga ne sluša i ne ispunjava njegove želje”, te da se protiv njega „prave afere” kako bi bio primoran da podnese ostavku. Istovremeno je strahovao da bi Vidić mogao da ga zamijeni na čelu FSS-a, što je, prema prepiskama, bio ključni okidač za planove koji su uslijedili.

Prema analiziranim porukama, Kokeza je ubrzo nakon Vidićevog javnog pisma počeo da razmatra konkretne mjere pritiska, uključujući angažovanje kriminalnih grupa, organizovanje fizičkih prijetnji i zastrašivanje. U jednoj od poruka navodi se ideja da se Vidiću prenese poruka da će „ako se još jednom oglasi – ići na groblje”, dok se u drugoj govori o potrebi da mu se „fizički zaprijeti da se uplaši”.

Kokeza je u komunikaciji koristio nadimak „Federer”, a dopisivao se sa više osoba, među kojima su bili navijači Crvene zvezde, ljudi povezani sa kriminalnim strukturama u Srbiji i Italiji, kao i posrednici koji su imali veze sa policijom i fudbalskim institucijama. Novinari KRIK-a su analizom poruka utvrdili da je bio u kontaktu sa osobama povezanim sa Veljkom Belivukom, Slobodanom Milutinovićem Snajperom, Radetom Dunjićem i Igorom Tapolčanjijem, koji se dovodi u vezu sa grupom Darka Šarića.

U porukama se vidi i da je Kokeza pokazivao interesovanje za angažovanje kriminalaca iz Italije kako bi se izvršio pritisak na Vidića, koji je u tom periodu živio u Milanu. U jednom dijelu komunikacije pominje se da su „ozbiljni tipovi” u pitanju, kao i da je na automobil bivšeg fudbalera postavljen uređaj za praćenje.

Istovremeno je insistirao da se eventualne akcije moraju izvoditi pažljivo i bez medijske pažnje, navodeći da „ne smije da ide u isto vrijeme” i da mora da se djeluje „jedan po jedan”.

Planovi nijesu bili ograničeni samo na Vidića. Nakon što su ga javno podržali bivši reprezentativci, na meti su se našli i Danko Lazović, Nemanja Matić i Dragan Mrđa. U porukama se razmatralo da se na njih izvrši fizički pritisak kako bi povukli podršku Vidiću i promijenili javne izjave, a jedan od sagovornika predlagao je da se „makar jedan isprebija” kako bi se zaustavile dalje reakcije fudbalera.

Kokeza je, prema porukama, smatrao da je potrebno izvršiti pritisak i preko njihovog okruženja, uključujući bivše fudbalere Mihajla Pjanovića i Nenada Lalatovića, koji su bili u kontaktu sa Vidićem, kao i preko navijačkih struktura. Posebno mjesto u tim razgovorima zauzimao je uticaj navijača Crvene zvezde, za koje je Kokeza vjerovao da imaju ključnu ulogu u odnosu prema predsjedniku Srbije i njegovim odlukama.

U porukama se pojavljuje i Stevan Sojić, navijač i član skupštine Crvene zvezde, koji je prema navodima imao direktne kontakte sa političkim vrhom. Kokeza je preko njega pokušavao da utiče na stavove koji bi mu obezbijedili podršku i stabilnost u FSS-u. Istovremeno se navodi da je Sojić bio u kontaktu sa predsjednikom Srbije i da je na jednom sastanku navodno pokazivao prisluškivane razgovore.

Paralelno, Kokeza je održavao veze i sa navijačkim strukturama Partizana. Veljko Belivuk je, prema porukama, uoči protesta navijača 2020. garantovao da Kokezu niko neće dirati, navodeći da je „predstavljen kao neko koga ne treba spominjati”.

U komunikaciji se vidi i da je Kokeza dobijao informacije iz policijskih krugova preko posrednika, kao i da je pokušavao da balansira između različitih navijačkih i kriminalnih grupa kako bi sačuvao svoju poziciju. Istovremeno je vjerovao da predsjednik Srbije neće ići protiv njega jer se, kako je navodio, „plaši tribine”.

Kako je pritisak rastao nakon Vidićevog pisma i podrške koju su mu dali drugi fudbaleri, Kokeza je, prema porukama, bio sve odlučniji u namjeri da se obračuna sa njima. U jednoj poruci navodi da Lazovića treba „natjerati da promijeni izjavu”, dok u drugoj govori da bi „Danko i Matić mogli imati problem sa porodicama”, jer ne žive u Srbiji.

Planovi su uključivali i angažovanje osobe označene kao „drug”, koja je u porukama opisana kao opasna i povezana sa kriminalnim strukturama. Preko njega se, prema komunikaciji, očekivalo da se izvrši pritisak na fudbalere i njihovo okruženje.

U jednom dijelu poruka navodi se i ideja da se „Snajper” Slobodan Milutinović uključi u pritisak na bivše reprezentativce i ljude bliske Vidiću, uz sugestije da im se zaprijeti da bi mogli „završiti u kanalu” ako ne promijene stav.

Iako su planovi, prema prepiskama, bili u poodmakloj fazi i uključivali praćenje i organizaciju napada, početkom decembra 2020. godine Kokeza iznenada prekida komunikaciju i odustaje od daljih akcija, što se vidi iz poruke u kojoj stoji: „Obustavi sve dok se ne vidimo”.

Nedugo zatim, situacija se mijenja. U javnosti počinju optužbe protiv Kokeze, prvo kroz medijske kampanje u kojima se dovodi u vezu sa prisluškivanjem predsjednika Srbije i kriminalnim grupama, a potom i kroz tvrdnje o finansijskim malverzacijama i navodnim zavjerama, iako nikada nije pravosnažno optužen.

U februaru 2021. godine saslušan je u SBPOK-u, a u martu iste godine podnio je ostavku na mjesto predsjednika FSS-a i napustio Srbiju. Nakon toga odlazi u Sjedinjene Američke Države, gdje 2022. osniva firmu VML USA Enterprise LLC u Njujorku, a početkom 2026. napušta SAD i seli se u Bosnu i Hercegovinu.

Prema dostupnim podacima, protiv njega do danas nije pokrenut nijedan krivični postupak niti je optužen za bilo koje djelo.

Sa druge strane, Nemanja Vidić je, nakon što su mu novinari KRIK-a predočili dio poruka, rekao da nije iznenađen njihovim sadržajem, ali da je zabrinut zbog izostanka reakcije institucija. Naveo je da je znao kakav je sistem i ljudi koji ga vode, te da je problem što se na funkcije postavljaju ljudi koji „razmišljaju uličarski”, što onda, kako kaže, oblikuje i način na koji se vodi fudbal i reaguje na kritiku.

Dodao je da nikada nije dobio zvanično upozorenje od institucija da mu je bezbjednost bila ugrožena, te da je razočaran što se o tome ćuti. Istakao je da je najveća odgovornost na policiji, tužilaštvu i ljudima koji postavljaju rukovodioce u sportskim institucijama.

Novinari KRIK-a pokušali su da kontaktiraju Kokezu i više osoba pomenutih u porukama, ali odgovori nijesu dobijeni, dok se ni institucije nijesu javno oglasile povodom navoda iz „skaj” komunikacije.