Uprkos rastućim tenzijama i povremenim direktnim sukobima sa Izraelom, Iran zadržava najveći dio svog sofisticiranog raketnog arsenala netaknutim, izazivajući pitanja među analitičarima: da li je riječ o slabosti, kalkulaciji ili najavi mnogo ozbiljnije faze konflikta?

Dok raketne razmjene između dvije sile poprimaju dramatične razmjere, Teheran i dalje nije upotrijebio najubojitije projektile iz svog arsenala. Riječ je o naprednim krstarećim, balističkim i hipersoničnim raketama koje bi mogle da promijene tok sukoba — ali i da otvore vrata za mnogo širi rat.

Arsenali strateškog dometa

Iran raspolaže raketnim sistemima koji premašuju domet od 2.000 kilometara, uključujući i oružja sposobna da zaobiđu moderne sisteme protivvazdušne odbrane. Rakete poput Khorramshahr–Khyber, Soumar i Fattah 2 projektovane su za strateške ciljeve duboko u neprijateljskoj teritoriji.

Iako Teheran redovno prikazuje ove rakete na vojnim paradama i medijima, njihova odsutnost na bojnom polju sugeriše da sukob, uprkos dosadašnjim razmjenama, još nije prešao određeni prag.

Uzdržavanje kao poruka

Vojni analitičari smatraju da iransko uzdržavanje nije znak slabosti, već dio sofisticirane strategije odvraćanja. Aktivacija arsenala poput Fattah 2 — hipersonične rakete koju Teheran prikazuje kao sposobnu da probije sve poznate odbrambene sisteme — mogla bi da izazove ne samo izraelski, već i američki odgovor u punoj snazi.

Iran je svjestan da bi veći raketni udarac mogao da mobiliše Zapad protiv njega, uključujući i države koje do sada nisu direktno uključene u konflikt. Takva eskalacija mogla bi da preraste u regionalni rat — ili čak širi globalni sukob.

Politički kapital oružja

Pored vojnog značaja, raketni arsenal Irana ima i jasnu političku ulogu. Oružje koje nije upotrijebljeno, ali postoji i jasno se prikazuje, može imati veću težinu za diplomatski sto nego na bojištu. U toj logici, Teheran čuva svoje najmoćnije projektile kao posljednju kartu – ne samo u vojnom smislu, već i kao sredstvo pritiska u eventualnim mirovnim pregovorima.

Čekanje “pravog trenutka”

S obzirom na činjenicu da Iran, uprkos napadima i pogibijama, nije odgovorio punom silom, ostaje mogućnost da pravi odgovor tek slijedi – u trenutku kada to bude odgovaralo iranskim strateškim i političkim interesima. Tada, arsenal koji danas ćuti, može postati glavni akter regionalne nestabilnosti.

Do tada, rakete poput Soumar, Qaseem, Zolfaqar Naval i Ra’ad ostaju u sjeni – ali njihova tišina odjekuje jednako snažno kao i eksplozije na frontu.