Gradovi i sela na jugu Libana danas su gotovo neprepoznatljivi – nekada prepoznatljive po uskim, krivudavim ulicama i kamenim kućama koje su se nadvijale nad dolinama, ove sredine sada su pretvorene u sivo more prašine i ruševina, što potvrđuju brojni verifikovani snimci i satelitske analize, piše BBC.

Prema nalazima BBC tima za utvrđivanje činjenica, samo od 2. marta uništeno je više od 1.400 objekata, i to na osnovu dostupnih vizuelnih dokaza. Ipak, taj broj predstavlja tek dio ukupnog razaranja, budući da potpuni uvid nije moguć zbog ograničenog pristupa terenu i nedostatka sveobuhvatnih satelitskih snimaka. Procjenjuje se da su stvarne razmjere štete znatno veće.

Israeli units are nonstop systematically detonating what’s left of Taybeh village in northern Lebanon. pic.twitter.com/4hhgxiGpkH

— Israel Genocide Tracker (@trackingisrael) April 12, 2026

Analiza potvrđenih snimaka i satelitskih fotografija ukazuje na sistematsko i kontrolisano rušenje objekata u najmanje sedam pograničnih gradova i sela. U gradu Tajbeh, udaljenom oko četiri kilometra od izraelske granice, zabilježeni su naročito intenzivni napadi – čak 11 potvrđenih snimaka prikazuje simultano razaranje čitavih kvartova. Uporedni satelitski snimci od 28. februara i 11. aprila pokazuju da je u tom području uništeno više od 400 objekata, uključujući i jednu džamiju.

Slični obrasci uništenja uočeni su i u Kijamu, kao i u selima Kuzah, Deir Serijan, Markaba i Aita al-Šab, gdje snimci prikazuju koordinisane eksplozije koje zahvataju više objekata odjednom. Samo u Aita al-Šabu uništeno je više od 460 zgrada, utvrdio je BBC.

U obalskom gradu Nauri, poznatom i kao Nakura, posljednjih sedmica sravnjeno je najmanje 100 objekata. Prema riječima portparolke UNIFIL-a, Kendis Ardijel, razaranja su bila gotovo svakodnevna. Ona ističe da je većina objekata naspram sjedišta ove mirovne misije sada uništena, opisujući prizore kao „istinski srceparajuće“.

– Ovo nisu samo zgrade, one predstavljaju čitavu zajednicu – kazala je Ardijel.

Dodatno, satelitski snimci pokazuju prisustvo teške mehanizacije, uključujući bagere i oklopna vozila, što prema riječima Tonija Rivsa, osnivača kompanije za analizu obavještajnih podataka MAIAR, ukazuje na plansko i organizovano rušenje.

Uništavanje infrastrukture obuhvatilo je i ključne saobraćajne tačke. Tako je 16. aprila, prema navodima libanskog bezbjednosnog zvaničnika za Reuters, uništen most Kasmija – posljednja veza između juga Libana i ostatka zemlje. Ovaj most, koji povezuje Tir i Sidon, pogođen je u dva uzastopna napada. Izrael je ranije naveo da cilja mostove kako bi spriječio Hezbolah da koristi državnu infrastrukturu.

Izraelske operacije uslijedile su nakon naredbe ministra odbrane Izraela Kaca od 22. marta, kojom se traži „ubrzavanje uništenja libanskih domova“ u pograničnim područjima, po uzoru na „model iz Gaze“. Ova strategija dio je šireg sukoba sa libanskom organizacijom Hezbolah.

Prema planovima izraelskih vlasti, tzv. „sigurnosna zona“ trebalo bi da obuhvati prostor od granice do rijeke Litani, što čini oko 10 odsto teritorije Libana. Premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da je cilj takvih mjera „odvraćanje prijetnje od invazije“.

Sukob je eskalirao 2. marta, kada je Hezbolah, uz podršku Irana, pokrenuo raketne i napade dronovima na Izrael, navodeći kao razlog ubistvo iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, koje se dogodilo dva dana ranije u okviru američko-izraelskih operacija protiv Irana. Izrael je odgovorio intenzivnim vazdušnim napadima širom Libana, a potom i kopnenom invazijom na jug zemlje.

Istog dana izraelska vojska naredila je evakuaciju stanovništva u pograničnim oblastima. Naredbe su ubrzo proširene – prvo na područja južno od rijeke Litani, a zatim i do rijeke Zahrani, čime je obuhvaćen prostor do 40 kilometara od granice.

Posljedice sukoba su ogromne. Prema podacima Kancelarije UN za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), raseljeno je više od 1,2 miliona ljudi, uključujući 820.000 sa juga zemlje. Mnogi su potražili utočište na sjeveru Libana ili u susjednoj Siriji. Ministarstvo zdravlja Libana navodi da je poginulo više od 2.000 ljudi, dok izraelske vlasti tvrde da je u istom periodu Hezbolah ubio 13 vojnika i dvoje civila.

Izraelska vojska saopštava da djeluje u skladu sa zakonima oružanog sukoba i negira da uništava imovinu bez vojne potrebe. Takođe tvrdi, bez pružanja konkretnih dokaza, da Hezbolah koristi civilne objekte za vojnu infrastrukturu. S druge strane, ta organizacija odbacuje takve optužbe.

Međutim, brojni stručnjaci za međunarodno pravo upozoravaju da bi ovakva sistematska razaranja mogla predstavljati ratni zločin. Renad Mansur, zamjenik direktora programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku pri Četam Hausu, smatra da Izrael nastoji da promijeni odnos snaga u regionu kroz ovakvu strategiju.

Prema mišljenju Džanine Dil, profesorke međunarodnog prava na Univerzitetu u Oksfordu, uništavanje imovine može biti opravdano samo u slučaju imperativne vojne nužnosti, što podrazumijeva znatno strože kriterijume od pukog ostvarivanja vojne prednosti.

Sličan stav iznosi i Juval Šani iz Izraelskog instituta za demokratiju, naglašavajući da čak i potencijalna vojna upotreba pojedinih objekata ne može opravdati široku politiku njihovog sistematskog uništavanja.

Specijalni izvjestilac UN za borbu protiv terorizma i ljudska prava, Ben Sol, ocjenjuje da obimna razaranja, posebno u južnom Libanu i djelovima Bejruta, djeluju kao kršenje međunarodnog humanitarnog prava. On dodatno upozorava da obrasci napada u nekim slučajevima ukazuju na moguće kolektivno kažnjavanje civilnog stanovništva, pretežno šiitskog, koje čini većinu na jugu Libana.

Izraelska vojska odbacuje ove tvrdnje, ističući da ne cilja civile na osnovu religije ili pripadnosti i da evakuacione naredbe nemaju za cilj trajno raseljavanje stanovništva.

Na kraju, Lorens Hil-Kotorn, kodirektor Centra za međunarodno pravo na Univerzitetu u Bristolu, podsjeća da je osnovni princip međunarodnog prava zaštita civilnih objekata. Prema njegovim riječima, čak i u slučaju samoodbrane, način vođenja rata ne smije prelaziti granice koje propisuje međunarodno pravo, a razaranja u južnom Libanu, kako navodi, ukazuju da su te granice ozbiljno dovedene u pitanje.