– Pucali su na pacijente dok su spavali. Ubijali su ranjene. Ubijali su djecu. Bio je to masakr – kazao je dr Visam Masud, neurohirurg iz Nacionalne bolnice u Suvejdi, južnom sirijskom gradu koji je, sredinom jula, postao poprište jednog od najbrutalnijih incidenata u zemlji od pada Bašara al-Asada.

Prema svjedočenjima preživjelih, medicinskog osoblja i volontera, vladine snage nove sirijske vlasti upale su u bolnicu 16. jula uveče i otvorile vatru na pacijente i osoblje. U tom trenutku, Suvejda je već bila pod tenzijama nakon izbijanja sukoba između Druza i Beduina, dva suprotstavljena tabora čiji su sukobi eksplodirali uprkos naporima nove privremene vlade predsjednika Ahmeda al-Šare da razoruža milicije i uspostavi mir.

Na parkingu bolnice novinar BBC-a zatekao je desetine leševa u plastičnim vrećama, neke otvorene, s osakaćenim tijelima na suncu. Krv na asfaltu, raspadanje i smrad svjedoče o razmjerama zločina.

– Vojnici su došli govoreći da žele mir, a ubili su desetine pacijenata, od djece do staraca – kazao je Masud, pokazujući video koji je, kako tvrdi, snimljen odmah nakon racije. Na snimku se vidi žena kako prolazi bolničkim hodnicima prepunim krvavih tijela umotanih u čaršave.

Među najpotresnijim svjedočenjima je ono Osame Malaka, nastavnika engleskog jezika:

– Pucali su osmogodišnjem dječaku s invaliditetom pravo u glavu. Ušli su u bolnicu i pucali na sve. Na pacijente, na one koji su spavali u krevetima. Nije bilo milosti –

Kajnes Abu Motab, volonter u bolnici, zapitao se:

– Koji je njihov zločin? To što su manjina u demokratskoj zemlji? Oni koji su ušli i pucali su čudovišta. Ne vjerujemo im više ništa –

Druzi, arapska vjerska i etnička manjina, koja se već godinama drži podalje od građanskog rata, sve do skoro su kontrolisali pokrajinu Suvejda. No, novoj vlasti, nastaloj nakon Asadovog svrgavanja krajem marta ove godine, ne vjeruju – i odbijaju da se priključe bezbjednosnim snagama.

Zbog ograničenog pristupa gradu, istina o onome što se dogodilo u Nacionalnoj bolnici teško se potvrđuje. Sirijsko Ministarstvo odbrane priznalo je 22. jula da su “uznemirujući izvještaji” stigli iz Suvejdi, ali nije potvrdilo navode o direktnoj odgovornosti vojske.

– Biće sve istraženo – kazao je ministar za upravljanje katastrofama Rejd Sale.

Do tada, porodice žrtava traže istinu. Dok međunarodni humanitarni standardi jasno nalažu da su bolnice zaštićene zone, Suvejda je postala mjesto gdje su ta pravila brutalno pregažena.

Grad je pod opsadom. Ulazak je moguć jedino uz dozvolu vojske, a gradom dominiraju tragovi uništenja – izgorele zgrade, pregazeni automobili, tenkovski tragovi.

Na izlasku iz bolnice, novinari su sreli osmogodišnju Halu al-Hatib. Sjedila je tiho na klupi, lice joj je bilo prekriveno zavojima. U napadu je, kako kaže, izgubila oko.

– Pucali su mi u glavu dok sam se krila u ormaru – tiho je rekla.

Njeni roditelji su, saznaje novinar kasnije, ubijeni iste noći.

U zemlji koja se tek pokušava oporaviti od više od decenije rata, nada u novi početak polako se gubi u krvi i pepelu. U Suvejdi, simbolu otpora, bolnica više nije utočište, već podsjetnik da ni najnemoćniji nisu pošteđeni.