Kriza koja je buknula između Indije i Pakistana nije eskalirala do nuklearnog sukoba, ali je još jednom podsjetila svijet koliko brzo situacija može krenuti u tom pravcu. Pakistan je tokom eskalacije poslao “dvojake signale”, kombinaciju vojne odmazde i najave sastanka Nacionalnog komandnog tijela (National Command Authority – NCA), zaduženog za nadzor i upotrebu nuklearnog arsenala. Ova paralelna poruka poslužila je kao proračunat podsjetnik na mogućnost nuklearnog odgovora.

Da li je riječ o simbolici, strategiji ili stvarnoj prijetnji, ostaje nejasno. U istom periodu, američki državni sekretar Marko Rubio se, prema izvještajima, uključio kako bi spriječio dalju eskalaciju sukoba.

Predsjednik Donald Tramp izjavio je da su Sjedinjene Američke Države ne samo posredovale u postizanju primirja već i “spriječile nuklearni sukob”. Indijski premijer Narendra Modi, u ponedjeljak se obratio javnosti poručivši da Indija neće tolerisati nuklearno ucjenjivanje.

– Indiju neće zastrašiti nuklearne prijetnje. Svako terorističko sklonište koje djeluje u ovom pravcu suočiće se sa preciznom i odlučnom borbom – rekao je Modi.

Procjene govore da Indija i Pakistan posjeduju po oko 170 komada nuklearnog oružja. Najveći dio tog arsenala nalazi se u raketnim jedinicama baziranim na kopnu, iako obje zemlje razvijaju nuklearne trijade koje omogućavaju lansiranje oružja sa kopna, mora i iz vazduha. Prema riječima Kristofera Klarija, stručnjaka za bezbjednosna pitanja sa Univerziteta u Albaniju (SAD), Indija vjerovatno ima razvijeniju vazdušnu i pomorsku komponentu, dijelom zbog toga što Pakistan nije ulagao značajnija sredstva u izgradnju podmornica na nuklearni pogon.

Pakistan nikada nije zvanično objavio svoju nuklearnu doktrinu, dok je Indija 1998. godine usvojila politiku posljedične upotrebe (no first use), uz izuzetak iz 2003. kada je zadržano pravo na nuklearni odgovor u slučaju hemijskog ili biološkog napada. Tadašnji ministar odbrane 2016. godine sugerisao je da ta politika ne mora obavezivati Indiju.

Kalid Kidvai je identifikovao četiri uslova koji bi za Pakistan predstavljali nepremostive alarme za upotrebu nuklearnog oružja: veliki gubitak teritorije, uništenje ključnih vojnih baza, ekonomska blokada ili ozbiljna politička destabilizacija. Bivši predsjednik Pervez Mušaraf je 2002. godine istakao da bi Pakistan upotrijebio nuklearno oružje isključivo u slučaju prijetnje opstanku države i samo protiv Indije.

U sličnom tonu, bivši američki državni sekretar Majk Pompeo otkrio je da je 2019. godine bio probuđen usred noći radi razgovora sa indijskim zvaničnikom, usljed bojazni da bi Pakistan mogao posegnuti za nuklearnim oružjem. Tada je pakistanski zvaničnik upozorio:

– Odabrali ste put rata, a da niste svjesni posljedica. –

Tokom rata u Kargilu 1999. godine, Pakistan je takođe zaprijetio da će upotrijebiti “bilo koje oružje”, a kasnije su se pojavile tvrdnje da je nuklearni arsenal bio u stanju pripravnosti – iako mnogi analitičari izražavaju sumnju u te tvrdnje.

Strateško signaliziranje u ovim krizama djeluje kao podsjetnik na to koliko lako kontrola može izmaći iz ruku, naročito u kontekstu nuklearne prijetnje. Ipak, nijedna strana trenutno ne upućuje otvorene prijetnje nuklearnim udarom.

Opasnost, međutim, leži i u mogućnosti slučajne eskalacije – bilo usljed ljudske greške, hakerskih napada, netačnih informacija ili nestabilnih lidera. Primjer za to je incident iz 2022. godine, kada je Indija greškom ispalila nuklearno sposobnu raketu na teritoriju Pakistana. Indijske vlasti nisu kontaktirale Pakistan puna dva dana, što je, da se desilo u osjetljivijem momentu, moglo izazvati ozbiljan konflikt.

Prema riječima Kristofera Klarija, opasnost od nuklearnog sukoba između Indije i Pakistana ostaje “relativno mala”.

– Dokle god nema velikih kopnenih borbi na granici, rizik od upotrebe nuklearnog oružja je prilično nizak i moguće ga je držati pod kontrolom –  navodi Klari.

Sumit Ganguli, viši saradnik sa Univerziteta u Stenfordu, smatra da nijedna od zemalja ne želi biti označena kao prva koja je prekršila nuklearni tabu poslije Hirošime.

– Osim toga, koja god strana pribjegne nuklearnom oružju, suočiće se sa snažnom odmazdom i neprihvatljivo velikim brojem žrtava – ističe Ganguli.

Istovremeno, obje države nastavljaju da modernizuju i jačaju svoj nuklearni arsenal.

Uprkos brojnim krizama i trenucima opasno blizu katastrofe, Indija i Pakistan su do sada uspijevali da izbjegnu nuklearni sukob.

– Suzdržavanje i dalje funkcioniše. Sve što su Pakistanci uradili bilo je da na konvencionalne napade odgovore sopstvenim konvencionalnim udarima –  piše Umer Faruk, analitičar iz Islamabada.

Ipak, prisustvo nuklearnog oružja i dalje nosi konstantan rizik – rizik koji ne može biti u potpunosti uklonjen, bez obzira na vještine lidera ili nivo kontrole. I najmanji rizik, u kontekstu nuklearnog sukoba, ostaje suviše velik.