Pad Bašara el Asada označio je prelomni trenutak za Siriju. Svrgavanje režima, koji je godinama bio simbol represije i autoritarizma, izazvalo je talas slavlja širom zemlje, ali i otvorilo brojna pitanja o budućnosti države razorenom decenijskim građanskim ratom.

Prema izveštajima, Asad je napustio Siriju i trenutno se nalazi u Moskvi sa porodicom. Ovaj razvoj događaja potvrdili su ruski izvori, što ukazuje na geopolitičke implikacije odluke Kremlja da pruži utočište svrgnutom lideru. U međuvremenu, društvene mreže su preplavljene snimcima slavljenja građana u Damasku i drugim gradovima, uključujući proslave u predsedničkoj palati.

Pad režima doveo je do promjena u unutrašnjem političkom pejzažu Sirije. Među prvima koji su reagovali bili su predstavnici islamističke alijanse Hajat Tahrir el Šam (HTS), koja je obećala slobodnu Siriju za sve raseljene širom svijeta. Vođa HTS-a, Abu Muhamed el Džolani, sada je centralna figura u formiranju nove vlasti.

Džolani je ranije pokazao znakove umjerenosti. U intervjuu za CNN izjavio je da želi inkluzivne državne institucije koje bi obuhvatile sve društvene grupe, uključujući manjine. Međutim, skeptici ukazuju na duboke korijene HTS-a u ideologiji Al-Kaide i upozoravaju na potencijalno ugrožavanje prava hrišćanskih i kurdskih zajednica.

Pored HTS-a, značajnu ulogu ima i Sirijska nacionalna armija (SNA), koja je proizašla iz Slobodne sirijske armije. SNA, bliska Turskoj, suočava se s optužbama za zločine protiv čovječnosti, posebno prema Kurdima. Unutar ove grupe postoje frakcije sa različitim interesima, a ishod njihovih unutrašnjih sukoba mogao bi oblikovati buduće odnose sa HTS-om.

Na jugu zemlje, sekularne grupe koje su se borile protiv Asada ne dijele ideologiju islamista. Njihovi interesi ostaju nepodudarni, što dodatno komplikuje situaciju.

Kurdske snage na sjeveru suočavaju se s pritiskom SNA i Turske. Ovaj sukob nosi potencijal za eskalaciju nasilja, posebno u svijetlu težnji Kurda za autonomijom.

Strani uticaji igraju ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti Sirije. Turska bi mogla preuzeti dominantan uticaj podržavajući vladu pod uticajem islamista. Međutim, Ankara se suočava s izazovima, uključujući sukobe s Kurdima i decentralizacijske težnje HTS-a.

Iran, koji je bio ključni saveznik Asadovog režima, povukao se iz Sirije, što može oslabiti njegovu regionalnu poziciju. Ovaj gubitak mogao bi imati dugoročne posljedice po kredibilitet Teherana i „osovinu otpora“.

Rusija, koja je podržavala Asada od 2015. godine, nastoji da zadrži kontrolu nad strateškim vojnim bazama u Tartusu i Latakiji. Njena sposobnost da očuva ove pozicije biće ključna za dalji uticaj Moskve u regionu.

Iako pad Asadovog režima predstavlja novu šansu za Siriju, izazovi su brojni. Od unutrašnjih sukoba među različitim frakcijama do geopolitičkih tenzija, sudbina Sirije zavisi od sposobnosti novih lidera i međunarodnih aktera da uspostave održivu viziju za budućnost.