Srpska napredna stranka predala je Republičkoj izbornoj komisiji izbornu listu za predstojeće parlamentarne izbore. Detaljan pogled na 250 imena otkriva jasnu namjeru: skretanje pažnje javnosti s narastajućeg studentskog pokreta i privlačenje lakih glasova kombinacijom političkih jurišnika, estradnih figura, potomaka poznatih očeva i režimskih instant-ikona. Dok autentična “Studentska lista” okuplja profesore, ljekare i aktiviste proizašle iz blokada fakulteta, SNS na svojoj listi nudi isključivo reciklažu prošlosti i jeftini marketing.
Dok se srbijanski režim hvali navodnom inkluzivnošću, kritičari u sastavu kandidata vide potpuno odsustvo novih ideja, povratak radikalskim korijenima i politički marketing skrojen za suzbijanje autentičnog studentskog bunta.
Povratak u devedesete pod proevropskom maskom
Prisustvo imena poput Marine Raguš (bivše članice Komiteta za odbranu Vojislava Šešelja) i Vjerice Radete na visokim pozicijama ogoljava ideološki kontinuitet koji stranka uzalud pokušava sakriti. Uz stare političke jurišnike poput Milenka Jovanova, Nebojše Bakareca, Marka Atlagića i Marijana Rističevića, ova lista ne donosi modernizaciju, već povratak agresivnoj retorici devedesetih. Da je jedini kriterijum slijepa vojnička odanost režimu, dokazuje i prisustvo Arna Gujona i advokata Vladimira Đukanovića.
Politika nasljeđa i porodične veze
Najbolji dokaz da se na naprednjačku listu ne ulazi po ličnim zaslugama jesu mjesta rezervisana za djecu poznatih funkcionera i javnih ličnosti. Aleksandar Šešelj, sin lidera radikala Vojislava Šešelja, visoko je pozicioniran na 37. mjestu, što svjedoči o dubokoj povezanosti i nagrađivanju radikalskih struktura. Sličan obrazac prati i Sanja Džajić (85. mjesto), kćerka fudbalske legende Dragana Džajića, čije ime služi prvenstveno za eksploataciju porodičnog prezimena u svrhu sakupljanja emotivnih glasova.
Estradizacija parlamenta: Glumci i muzičari kao dekoracija
Da bi se Skupština pretvorila u pozorišnu scenu i skrenula pažnju s gorućih društvenih problema, lista je obilato „začinjena” estradnim i kulturnim imenima. Lidija Vukićević zauzima visoko 9. mjesto, a tik iza nje su koleginica Jelena Đukić Milinković, glumac Lepomir Ivković, kao i nekadašnji demokrata Branislav Lečić. Estradnu i umjetničku fasadu režima dodatno pojačavaju violinista Jovan Kulundžija i operska pjevačica Nataša Tasić Knežević. Na istoj liniji je i angažman bivšeg košarkaša Željka Rebrače (19. mjesto), koji u parlamentu ponovo treba da posluži kao sportski dekor za privid uspjeha.
Lažni studenti i prijetnje iz Pionirskog parka
Kao direktan odgovor na autentične studentske proteste, SNS na svoju listu ubacuje čak 21 studenta, ali letimičan pogled na njihove biografije izaziva zgražavanje javnosti. Na 27. mjestu nalazi se Miloš Pavlović, u javnosti promovisan kao „nulti student koji želi da uči” i istaknuti stanar takozvanog „Ćacilenda” u Pionirskom parku. Pavlović je već dospio u žižu javnosti zbog sumnjivih pregleda pacijenata po selima u mobilnoj ambulanti bez ljekarske diplome.
Još skandaloznije je prisustvo Vladimira Balaća na 91. mjestu – studenta iz iste grupe koji je preuzeo ulogu „glavnog studenta”, a kojeg opozicija tereti da je ispred Narodne skupštine brutalno prijetio klanjem jednoj narodnoj poslanici. Prisustvo ovakvih kadrova uz same partijske lidere prilikom predaje liste ogoljava suštinu režimskog omladinskog kadra.
Lokalni jurišnici i povratnici s potjernica
Da lista ne mari za zakone i etiku pokazuju i lokalni kadrovi. Iz Čačka stiže Miloš Stevanić (67. mjesto), poznat po sumnjivoj diplomi i incidentu u kom su građani gađani jajima iz stranačkih prostorija. Na listi se nalazi i kontroverzni Samir Tandir, bivši direktor Agencije za sertifikaciju halal kvaliteta, poznat po presudama za nanošenje teških povreda čekićem za meso i sudskim postupcima zbog nedozvoljenog držanja oružja. Tu je i Aleksandar Jugović, politički preletač koji je nakon napuštanja matične stranke našao utočište pod Vučićevim okriljem na 107. mjestu.
Izborna ponuda vladajuće stranke tako šalje nedvosmislenu poruku: umjesto reformi, stručnosti i mladih intelektualaca koji traže pravdu na ulicama, građanima se nudi opasna reciklaža prošlosti upakovana u estradni celofan, nepotizam i nasilnički ulični marketing.
Komentariši