Ishod predstojećih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama ima potencijal da značajno utiče na političku dinamiku na Zapadnom Balkanu. Posebno se postavlja pitanje kako bi pobjeda Donalda Trampa ili Kamale Haris oblikovala budućnost ovog turbulentnog regiona, imajući u vidu različite stavove obojice kandidata prema ključnim pitanjima Balkana.

Kao što Aleksander Rotert navodi u gostujućem članku za DW, dosadašnje Trampove veze sa Srbijom i njegov prosrpski stav mogli bi najaviti dramatične promjene u odnosu SAD prema Balkanu u slučaju njegove pobjede. S druge strane, linija Kamale Haris ostaje nejasna, ali se može naslutiti da će njena politika biti više proukrajinska i suprotstavljena srpskim nacionalističkim ambicijama.

Tramp i Srbija – dugogodišnje veze

Jedan od ključnih aspekata Trampove povezanosti sa Srbijom ogleda se kroz njegove dugogodišnje kontakte sa srpskim preduzetnicima i političarima, koji datiraju još od 2013. godine. Naime, tadašnji premijer Srbije, Ivica Dačić, najavio je interesovanje Trampove organizacije za rekonstrukciju zgrade bivšeg Generalštaba JNA, koji je oštećen tokom NATO bombardovanja 1999. godine. Iako taj projekat tada nije zaživio, on je ponovo postao tema razgovora 2024. godine, kada je Trampov zet, Džared Kušner, zajedno sa bivšim američkim ambasadorom u Berlinu, Ričardom Grenelom, postigao dogovor o zakupu kompleksa na 99 godina. Ovaj ugovor, vrijedan više milijardi dolara, naglašava duboke ekonomske interese Trampovog kruga u Srbiji, što otvara mogućnost da bi se, u slučaju njegove pobjede, američka politika prema Balkanu mogla fokusirati više na ekonomske ciljeve nego na političke principe.

Grenelova uloga u razmjeni teritorija

Ričard Grenel, koji se smatra jednim od najuticajnijih Trampovih saradnika po pitanju Balkana, vjerovatno će imati ključnu ulogu u oblikovanju politike prema regionu ukoliko Tramp ponovo postane predsjednik. Tokom Trampovog mandata, Grenel je bio specijalni izaslanik za Balkan i uspio je napraviti značajan pomak u pregovorima između Srbije i Kosova. Ipak, njegov kontroverzni plan o razmjeni teritorija između Kosova i Srbije po etničkim linijama izazvao je brojne kritike. Prema ovom planu, četiri opštine na sjeveru Kosova s većinskim srpskim stanovništvom trebalo je da budu pripojene Srbiji, dok bi Preševska dolina, naseljena većinom Albancima, postala dio Kosova.

Ovaj predlog nije samo uzdrmao odnose između Srbije i Kosova, već je izazvao i strah od domino efekta na čitavom Balkanu. Vođa bosanskih Srba, Milorad Dodik, zaprijetio je da će, u slučaju takve razmjene, Republika Srpska proglasiti nezavisnost i pripojiti se Srbiji, što bi moglo dovesti do novog rata na Balkanu. Etnički motivisane promjene granica nose ogroman konfliktni potencijal, a Grenelova uloga u tim procesima dodatno pojačava zabrinutost za stabilnost regiona.

Pitanje Kosova i neuspjeli sporazum

Sastanak koji je trebao biti održan u junu 2020. u Beloj kući između tadašnjeg predsjednika Kosova Hašima Tačija i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, pod pokroviteljstvom Donalda Trampa, trebao je dovesti do potpisivanja sporazuma. Ipak, ovaj plan je poremećen kada je kosovski Specijalni sud podigao optužnicu protiv Tačija, što je označilo kraj tih pregovora. Iako sporazum nije postignut, Grenelov angažman ostao je zapamćen kao pokušaj da se problem Balkana riješi kroz kontroverzne dogovore koji su izazvali podjele, a ne pomirenje.

Kritike Bajdenove politike i mogući stav Kamale Haris

U suprotnosti s Trampovim pristupom, aktuelna politika administracije Džoa Bajdena prema Balkanu bila je predmet kritike zbog svoje “politike smirivanja” Srbije, kako je to nedavno primijetio Edvard Džozef sa Univerziteta Džons Hopkins. Bajdenova administracija bila je više usmjerena na održavanje statusa quo, što je rezultiralo neefikasnim odgovorima na političke izazove koje Vučićev režim postavlja u regionu.

Kamala Haris, demokratska kandidatkinja na izborima, još uvijek nije jasno artikulisala svoj stav prema Balkanu. Međutim, s obzirom na njeno multietničko porijeklo i proukrajinske stavove, mala je vjerovatnoća da bi podržala srpske nacionalističke težnje. Bliske veze između Beograda i Moskve, kao i mogući planovi Moskve da destabilizuje Balkan kroz srpske nacionaliste, mogli bi podstaći Harisovu da zauzme oštriji stav prema Srbiji.

Trampova pobjeda – opasnost za stabilnost regiona

Pobjeda Donalda Trampa na predstojećim izborima mogla bi donijeti ozbiljne posljedice za Zapadni Balkan, naročito za Bosnu, Kosovo, Crnu Goru i Ukrajinu. Trampov pragmatični pristup, zasnovan na ekonomskoj koristi, mogao bi dovesti do napuštanja američkih saveznika na Balkanu, kao što je već učinio u slučaju Kurda u Siriji 2018. godine.

Kosovo, koje se oslanja na prisustvo američkih trupa kao garanta sigurnosti, moglo bi se suočiti s povlačenjem tih snaga, što bi otvorilo prostor za moguće sukobe sa Srbijom. Iako je Bajdenova administracija isporučila Kosovu 250 protivtenkovskih raketa “Džavelin” i dronove “Bajraktar”, što predstavlja vidnu mjeru predostrožnosti, postavlja se pitanje da li bi to bilo dovoljno za očuvanje stabilnosti bez američke vojne prisutnosti.

Izbori u SAD imaju veliki značaj za Zapadni Balkan, a ishod bi mogao značajno oblikovati budućnost regiona. Trampova pobjeda mogla bi donijeti povratak kontroverznih politika i dodatno zaoštravanje odnosa između Srbije i Kosova, dok bi Harisova, iako još uvijek nejasna u svom pristupu, vjerovatno zauzela proukrajinski i prozapadni stav. Bez obzira na to ko će pobijediti, jasno je da Balkan ostaje u središtu međunarodne pažnje, s nesigurnom budućnošću pred sobom.