Vještačka inteligencija (AI) napravila je značajan iskorak u očuvanju istorijskog nasleđa, omogućivši brzo prevođenje akadijskog jezika, starog 5.000 godina, iz klinastog pisma. Ova inovacija donosi novo svjetlo na politički, društveni i naučni život drevne Mesopotamije, pružajući dosad nezamisliv uvid u prve civilizacije.

Prevođenje drevnih jezika na savremene nije obična zamjena riječi. Potrebno je duboko razumijevanje kako jezici povezuju misli i izražavaju nijanse koje izvornim govornicima dolaze prirodno. Kada se uzmu u obzir kompleksnosti izumrlih jezika, poput akadijskog, izazovi postaju još veći. Prevodilac ne samo da oživljava mrtve jezike već i rekonstruiše kontekst kultura koje su te jezike stvorile, često uz fragmentisane izvore.

Akadijski jezik, nekada maternji jezik Akadskog carstva osnovanog oko 2300. godine p.n.e., tokom vremena se razvio u dva dijalekta, asirski i vavilonski, prije nego što je potpuno potisnut aramejskim. Iako je kao govorni jezik odavno izumro, akadijski je preživio kroz pisane zapise. Koristeći klinasto pismo, preuzeto od Sumera, akadijski tekstovi su se zapisivali na glinenim ili kamenim tablicama, čineći ih otpornijim na uništenja kroz vjekove.

Kako bi ubrzali proces prevoda, multidisciplinarni tim arheologa i stručnjaka za računarske nauke razvio je AI model sposoban za trenutne prevode akadijskog jezika. Ovaj model koristi naprednu tehnologiju mašinskog učenja, sličnu onoj koja stoji iza Google Translate i treniran je na velikom uzorku tekstova iz Open Richly Annotated Cuneiform Corpus-a.

Proces prevođenja odvija se u dvije faze. Prvo, klinasti znakovi se transliterišu, odnosno prepisuju u fonetski ekvivalent savremenih jezika. Zatim AI model prevodi transliteraciju na ciljni jezik. Značajna inovacija je i direktno prevođenje iz klinastih znakova, što značajno ubrzava proces i smanjuje mogućnost grešaka.

AI model trenutno najbolje funkcioniše sa formalnim žanrovima, poput kraljevskih dekreta i administrativnih zapisa, te kratkim i srednje dugačkim rečenicama. Istraživači planiraju dalje unapređenje modela, proširujući obuku na raznovrsnijem skupu podataka kako bi poboljšali tačnost i pouzdanost prevoda.

– Stotine hiljada glinenih tablica sa klinastim pismom dokumentuju političku, društvenu, ekonomsku i naučnu istoriju drevne Mesopotamije. Ipak, većina tih dokumenata ostaje neprevedena i nedostupna zbog njihovog ogromnog broja i ograničenog broja stručnjaka sposobnih da ih čitaju – ističe istraživački tim.