Na Trgu nezavisnosti u Podgorici sinoć je održana svečana akademija povodom velikog jubileja – 100 godina postojanja Fudbalskog kluba Budućnost. Dok su se slavili vjekovni uspjesi i evocirala sjećanja na istoriju “plavih”, svečanost je obilježio i jedan tihi, ali snažan protest – odlazak Branislava Brana Milačića, nekadašnjeg trenera i sportskog direktora kluba.

Milačić, legenda Budućnosti i čovjek koji je svojom karijerom ostavio neizbrisiv trag u klupskoj istoriji, napustio je događaj još prije početka. O razlozima javnost je obavijestila njegova kćerka, Julija Milačić Petrović-Njegoš, putem objave na društvenoj mreži  Iks, uz opasku da to čini bez očeve dozvole i da će se možda “žestoko naljutiti”.

– Došao sam i sjeo u drugi red. U prvom su bili neki privrednici, pomislih da se ne gužvam… Prilazi mi djevojka i kaže: ‘Ne možete tu da sjedite’. Ja joj kažem da sam pozvan i kažem ime. Ona gleda u papire i odgovara: ‘A evo Vas, Vi ste od petog reda pa na gore’. Ustao sam i pošao doma – prenijela je Julija riječi svog oca.

Sram vas bilo! @FkBuducnost @FudbalskiSavez
Molim vas tagujte Glavni grad … pic.twitter.com/LlxTr18fn0

— Julija Milačić Petrović Njegoš (@julijaMPNj) June 12, 2025

Brano Milačić je Budućnost vodio od 2003. do 2006. godine, te kratko 2007. godine. Pod njegovom trenerskom palicom “plavi” su 2005. godine pružili herojski otpor španskoj La Korunji u Kupu UEFA, a do danas niko nije uspio da u kontinuitetu vodi klub duže od njega – tri i po sezone.

Osim kao trener, Milačić je ostavio značajan trag i u funkciji sportskog direktora krajem 80-ih i početkom 90-ih. Njegov odnos prema klubu oduvijek je bio emotivan i duboko posvećen, što je pokazao i juče, kada je uoči akademije putem Fejsbuka uputio čestitku voljenom klubu.

– Zadovoljstvo mi je čestitati stoti rođendan našem klubu. Kada se njemu čestita, osjećam kao da je čestitka upućena svima nama koji klub neizmjerno volimo. Želim da Budućnost uvijek ostane perjanica crnogorskog fudbala i da doživi mnogo bolje dane od dosadašnjih – napisao je Milačić.

Međutim, odnos organizatora prema jednoj od najvećih figura klupske istorije bacio je sjenku na svečanost. I dok su prvi redovi bili rezervisani za “privrednike”, Ser Brano – kako ga mnogi zovu s poštovanjem – nije našao svoje mjesto među njima.

Njegovo tih i dostojanstven odlazak više je rekao o stvarnom stanju u sportu i društvu, nego desetine govora i parola sa bine.