Fudbalski klub FK Budućnost Podgorica nalazi se u možda najtežem periodu svoje savremene istorije. Klub koji je decenijama simbol crnogorskog fudbala danas funkcioniše bez stabilne uprave, bez jasne sportske strategije i bez jasnog sistema odlučivanja. U svega nekoliko mjeseci urušeni su gotovo svi segmenti od rukovodstva, preko administracije, do samog sportskog dijela.

Situacija je kulminirala nakon što je ostavku podnio trener Miodrag Božović, čime je Budućnost ostala i bez šefa stručnog štaba. Prema informacijama iz kluba, sve je uslijedilo nakon događaja na treningu, kada su se pojavili navijači sa željom da razgovaraju sa tadašnjim predsjednikom u ostavci Borisom Spalevićem (Demokratska Crna Gora). Do tog razgovora nije došlo, ali je uslijedio susret navijača sa stručnim štabom, nakon čega je Božović odlučio da podnese ostavku.

Božović je u Budućnost stigao početkom januara kao, vjerovali lili ne, peti trener u sezoni, u trenutku kada je klub već bio u dubokoj krizi rezultata i organizacije. Njegov zadatak bio je stabilizacija ekipe, ali rezultati nijesu krenuli uzlaznom putanjom, a tim je nastavio da bilježi slabosti iz utakmice u utakmicu.

Međutim, problemi Budućnosti daleko prevazilaze teren.

Klub je u sezonu ušao sa rekordnim budžetom od oko dva miliona eura, obezbijeđenim iz budžeta Glavnog grada. Očekivanja su bila visoka – govorilo se o Evropi i borbi za trofeje. Danas, Budućnost je daleko od evropskih pozicija i bez UEFA licence, jer osnovni administrativni i organizacioni uslovi nijesu ispunjeni.

Upravni odbor je nastavio da donosi odluke, ali bez jasne i javne transparentnosti. Smjene i imenovanja često nijesu imale potpun institucionalni epilog, što je otvorilo prostor za sumnje i različita tumačenja unutar samog sistema.

Posebnu konfuziju kod javnosti izazvao je slučaj smjene izvršnog direktora Predraga Kažića (Pokret Evropa Sad), koji tvrdi da o razrješenju nije bio zvanično obaviješten, već da je informacije dobijao iz medija, dok je na posao dolazio kao i svakog dana. Nikakav zvaničan dokument o smjeni, prema njegovim navodima, nikada nije dobio.

Dio odgovornosti u javnosti se sve češće veže za Upravni odbor i tadašnjeg predsjednika Borisa Spalevića, uz ocjene da klub funkcioniše bez jasne vertikale odlučivanja i bez jedinstvene upravljačke linije.

Finansijske informacije dodatno su uzdrmale javnost. Prema nezvaničnim informacijama mjesečna plata Miodraga Božovića iznosila je između 15 i 17 hiljada eura, što je otvorilo pitanje kako klub sa milionskim budžetom dolazi u stanje potpune institucionalne nestabilnosti.

Posebnu interesantna je i činjenica da se ime Božovića ne vezuje samo za sport, već i za poslovni kontekst koji je dodatno uzburkao javnost. Naime, upravo od njega gradsko preduzeće „Putevi“ kupilo je poslovnu zgradu na Zabjelu za oko 900 hiljada eura. Putevi su zgradu od oko 550 kvadrata kupili  a kako je „Dan“ objavio, u njoj postoje i 46 nelegalna kvadrata. Podaci da su Putevi od Božovića kupili objekat sadržani su i listu nepokretnosti u kojem je naznačeno da su 30. decembra 2025. godine potpisali predugovor o prodaji. U takvoj atmosferi dodatno se pojačalo nepovjerenje u način na koji se prepliću javni poslovi i funkcionisanje sportskog kluba.

Dodatnu težinu cijeloj situaciji daje i sastav Upravnog odbora, koji je prema ocjenama dijela javnosti postao spoj različitih političkih i interesnih struktura.

U tom kontekstu pominju se članovi UO: Mileta Šćepanović, bivši fudbalski sudija, Feđa Smatlik, brat Nađe Ljiljanić iz Pokreta za Podgoricu, Nikola Marković, Ninoslav Kaluđerović, kadar Demokratske Crne Gore protiv kojeg je ove godine Opština Budva podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu zbog sumnje na zloupotrebu službenog položaja i prevaru uz navodnu štetu od najmanje 73 hiljade eura, kao i predstavnik navijačke grupe „Varvari“ Emin Isić, što prema kritikama javnosti otežava donošenje jedinstvenih odluka i stvara prostor za različite uticaje.

Finansijski okvir dodatno komplikuje situaciju, procjene govore da klub raspolaže sa dva do tri miliona eura javnog novca, dok se mjesečni troškovi plata procjenjuju na oko 250 hiljada eura.

U takvom sistemu dodatno se otvara pitanje zašto su upravo izvršne funkcije postale glavna tačka sukoba, iako one sprovode odluke koje dolaze iz Upravnog odbora.

U tom kontekstu, a sve češće se može čuti i u sportskim krugovima, dodatno se otvara pitanje da li bi i Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) moglo ponovo imati posla oko dešavanja u klubu. Podsjeća se da su službenici SPO-a u julu prošle godine ulazili u prostorije FK Budućnost Podgorica, kada su, prema dostupnim informacijama, provjeravali sumnjive transfere iz prethodne dvije godine.

Taj podatak dodatno pojačava utisak da se dio finansijskih i organizacionih odluka u klubu ne može posmatrati isključivo kroz sportski okvir, već i kroz širu sliku upravljanja i kontrole javnih sredstava.

Krajem januara iz kluba su stizale poruke o „stabilizaciji sistema“, ali nekoliko mjeseci kasnije isti sistem se suočava sa optužbama za unutrašnje sukobe, lošu komunikaciju i organizacioni raspad.

Dodatnu pažnju izazvale su informacije o mogućem ulasku stranog investitora i prodaji dijela kluba.

U političkim krugovima pojavile su se tvrdnje da bi 49 odsto akcija Budućnosti mogao preuzeti ruski milijarder Sergej Lomakin, predsjednik kiparskog Pafos FC, biznismen čije ime se već godinama povezuje sa snažnim ulaganjima u više evropskih klubova, što navodno zagovaraju strukture iz Glavnog grada na čelu sa gradonačelnikom Sašom Mujovićem.

Lomakin je u javnosti poznat kao vlasnik koji je od Pafosa napravio klub sa ozbiljnim evropskim ambicijama, ali i kao kontroverzna figura. Njegovo ime se vezuje za tzv. „zlatni pasoš“ Kipra, koji mu je kasnije oduzet u okviru revizije tog programa, kao i za poslovne i političke veze koje su predmet različitih medijskih analiza i kritika.

Pojedini mediji i analitičari ga opisuju kao investitora koji gradi mrežu klubova širom Evrope, sa ambicijom da stvori sistem sličan velikim fudbalskim grupacijama, ali uz stalne kontroverze oko porijekla kapitala i načina upravljanja.

Sve se to dešava u sezoni koja je već sada jedna od najlošijih u novijoj istoriji Budućnosti.

U posljednjih pet kola ekipa nije ostvarila pobjedu niti postigla gol, dok se nalazi u potpunom rezultatskom i psihološkom padu.

Na tabeli, Budućnost je na šestom mjestu, sa samo bodom više od sedmoplasirane Mladosti, što znači da je i borba za opstanak postala realna prijetnja.

U cijelom tom kontekstu, najviše ispašta ekipa, dok se unutrašnji sukobi i administrativni haos direktno prenose na teren.

Na kraju, bez obzira na to kako će se formalno završiti institucionalne odluke, jasno je da Budućnost zahvaljuljući političkim borbama i nesposobnosti istih prolazi kroz period u kojem se upravljačka kriza i sportski pad međusobno hrane i produbljuju, dok klub koji bi trebalo da bude simbol Podgorice ulazi u fazu neizvjesnosti kakva se ne pamti u novijoj istoriji.