FK Budućnost je završio jesen na sedmom mjestu na tabeli nakon što je poražen i u četvrtom meču za redom. Tim Dejana Vukićevića izgubio je od Dečića u Tuzima rezultatom 0:1, a odluka je pala u posljednjim trenucima utakmice, opet nakon prekida. Duel sa aktuelnim osvajačem Kupa mogao je lako da krene u njihovu korist, ali serija poraza se nastavila, nakon penala protiv Mladosti, aut-izleta protiv Bokelja i poraza od Jezera, stigao je i ovaj neuspeh nakon kornera.
Trener Dejan Vukićević istakao je da ekipa u prvom poluvremenu nije izgledala kako treba.
– Sigurno da postoji dosta faktora koji utiču na to. Prije svega mladi igrači, ali i atmosfera na koju se još nisu navikli. Teška utakmica protiv teškog rivala, na jednom teškom terenu, sa željom obije ekipe da pobijede. Nismo završili utakmicu kako smo htjeli i opet nas je taj prekid koštao poraza. Bodovi su najvažniji, a ono što se pamti jeste da smo ih izgubili i sigurno da ne možemo biti zadovoljni. Žao mi je jer je ovo bila utakmica koja je mogla da popravi prvi dio sezone. Očekuje nas teška pauza, ali spremićemo se i potruditi se da ovakva polusezona više ne ponovi – rekao je Vukićević.
Iako su u javnosti kružile priče o tome da li će Vukićević ostati na klupi, navijači „Varvari“ pružili su podršku treneru odmah nakon meča.
– Jako sam ponosan na to. Sigurno ne da mi godi nego mi je zaigralo srce. Zahvalan sam svakoj sekundi podrške navijača. Koliko god je bilo problema, uživao sam u radu u Budućnosti. Radovao sam se svakom dolasku na trening. Igračima sam rekao da kada uđem u svlačionicu i vidim opremu Budućnosti na klupama i sa grbom na grudima, da mi odmah uzbuđenje proradi. Drago mi je što su navijači to prepoznali. Rekao sam im: ‘Niste zaslužili sve ovo što vam se dešava’. Nadam se da je ovo samo korak nazad za dva naprijed sjutra. Siguran sam da će se Budućnost brzo vratiti na staze koje joj objektivno pripadaju – poručio je Vukićević.
Kao bivši fudbaler Budućnosti, Dejan Vukićević se vratio na stadion pod Goricom nakon 33 godine, ali sada ne sa loptom, već kao trener s jasnom vizijom. Njegov cilj je povratak identiteta i stabilnosti klubu koji je često bio izložen spoljašnjim pritiscima. Odmah po dolasku, krenuo je sa reformama – raskinuo je ugovore sa igračima koji su opterećivali budžet i poslao poruku da se u Budućnosti mora živjeti i igrati fudbal.
Međutim, napori trenera suočavaju se sa stalnim pritiscima izvana. Spekuliše se o imenima poput Milije Savovića, potencijalnog kandidata za trenera, kao i političkim igrama povezanim sa Demokratama. Potezi Vukićevića, poput davanja šanse mladim igračima i smanjenja privilegija „penzionera“ sa velikim ugovorima, naišli su na neodobravanje dijela uprave i politički zainteresovanih krugova.
Uprava kluba i Upravni odbor često su meta kritika zbog partijskih uticaja. Stručnjaci i bivši igrači naglašavaju: „Da ima normalne uprave glavnog grada, Vukićević bi rasčistio i Upravni odbor i makao partijske vojnike koji guše klub.“ Jasno je da problem nije samo na terenu, nego i u strukturi odlučivanja, što otežava dugoročne planove trenera.
Ako se pritisci nastave i političke igre ne prestanu, Budućnost riskira da izgubi identitet i stabilnost. Vukićević je jedini trener spreman da preuzme odgovornost i vodi klub kroz krizu, ali spoljašnji pritisci i političke kombinacije ozbiljno ugrožavaju njegov rad. Bez podrške za mlade i talentovane igrače, klub bi mogao snositi dugoročne i teške posljedice, kako za ekipu, tako i za navijače.
Komentariši