Kada se sastanu Engleska i Argentina, fudbal gotovo nikada nije samo fudbal. Njihovi dueli decenijama nose posebnu težinu, obilježeni su velikim golovima, dramatičnim trenucima, kontroverzama i tenzijama koje su često prelazile granice sporta.
Ovoga puta ulog je najveći do sada. Pobjednik polufinalnog okršaja na Svjetskom prvenstvu 2026. godine obezbediće mjesto u finalu, gdje će se 19. jula boriti za titulu najboljeg tima na svijetu.
Argentina na sjevernoameričkom Mundijalu pokušava da ostvari podvig koji nije viđen više od šest decenija, da odbrani naslov svjetskog prvaka. Poslednjoj reprezentaciji kojoj je to uspjelo pripada Brazil sa legendarnim Peleom, koji je osvojio uzastopne titule 1958. i 1962. godine.
Sa druge strane, Engleska želi da stigne do svoje druge svjetske titule u istoriji. Prva i jedina do sada osvojena je 1966. godine, a sada ekipu sa klupe predvodi njemački stručnjak Tomas Tuhel, koji pokušava da donese novi veliki uspjeh engleskom fudbalu.
Rivalstvo dve reprezentacije počelo je još na Mundijalu 1962. u Čileu, ali je kroz godine postalo mnogo više od sportskog nadmetanja. Od nezaboravnih pogodaka do sukoba na terenu, od političkih nesuglasica do emocija navijača, svaki novi susret nosi teret prethodnih generacija.
Posebno mjesto u odnosima dvije zemlje zauzima rat za Folklandska ostrva početkom osamdesetih godina. U Argentini poznata kao Malvini, ova teritorija i danas predstavlja izvor političkih nesuglasica između Buenos Ajresa i Londona. Sukob iz 1982. godine ostavio je dubok trag, a argentinski navijači ga i dalje pominju kroz pjesme i poruke tokom fudbalskih utakmica.
1962: Engleska prvi put bolja od Argentine — 3:1
Prvi susret dvije reprezentacije na svjetskim prvenstvima dogodio se u grupnoj fazi Mundijala u Čileu 1962. godine. Taj meč, međutim, bio je samo uvod u mnogo burnije duele koji će uslijediti u narednim decenijama.
Engleska je slavila rezultatom 3:1, a strijelci za pobjednički tim bili su Ron Flauers, Bobi Čarlton i Džimi Grivs.
Obje selekcije završile su grupnu fazu sa identičnim učinkom, po jednom pobjedom, porazom i neriješenim rezultatom. Ipak, Engleska je prošla dalje zahvaljujući boljoj gol-razlici od Argentine.
Put Engleza na tom turniru završen je u četvrtfinalu, gde ih je eliminisao Brazil. Upravo je Brazil kasnije osvojio trofej i uspio da odbrani titulu svjetskog šampiona.
1966: Kontroverza na Vembliju i početak pravog neprijateljstva
Četiri godine kasnije, Argentina i Engleska ponovo su se sastale na Svjetskom prvenstvu, ali je njihov duel u četvrtfinalu na londonskom Vembliju zauvijek promjenio način na koji se posmatra njihovo rivalstvo.
Engleska je pobijedila 1:0, ali je utakmica ostala upamćena po brojnim kontroverzama.
Argentinski navijači i danas tvrde da je odlučujući pogodak Džefa Hersta trebalo da bude poništen zbog ofsajda. Međutim, to nije bio jedini sporni trenutak tog meča.
Kapiten Argentine Antonio Ratin isključen je posle pola sata igre nakon dva incidenta u samo nekoliko minuta. Prvo je dobio kaznu zbog saplitanja Bobija Čarltona, a zatim i zbog nastavka rasprave sa nemačkim sudijom Rudolfom Krajtlajnom.
Situacija je dodatno eskalirala kada je Ratin odbio da napusti teren, zbog čega je utakmica bila prekinuta gotovo osam minuta.
Engleski selektor Alf Remzi dodatno je podigao tenzije kada je argentinske fudbalere opisao kao „životinje“ i naredio svojim igračima da ne menjaju dresove sa protivnicima nakon utakmice.
Za Argentince je taj meč ostao simbol nepravde.
„Argentinci i danas smatraju da je Ratinu nepravedno dodijeljen crveni karton. Ostali su sa igračem manje, što je Engleskoj otvorilo put ka pobjedi i kasnije njihovoj jedinoj tituli prvaka svijeta“, rekao je Džošua Nadel, istoričar i autor knjige „Zašto je fudbal važan u Latinskoj Americi“, za BBC na srpskom.
O događajima na Vembliju govorio je i Džordž Koen, defanzivac Engleske koji je bio deo šampionske generacije iz 1966. godine.
U razgovoru za londonski Gardijan 2009. prisjetio se da je utakmica bila izuzetno fizički zahtjevna.
„Žestoki startovi su u redu. Ali bilo je podmuklih stvari, poput pljuvanja i čupanja kose i ušiju. Pokušavali su da nas zastraše“, rekao je Koen.
Smatra se da su upravo kontroverze sa tog susreta doprinele promjenama u fudbalu, uključujući uvođenje žutih i crvenih kartona. Oni su prvi put korišćeni na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku, dok su se pre toga sudije oslanjale samo na usmena upozorenja.
Ratin, koji je za reprezentaciju Argentine igrao od 1959. do 1969. godine i nastupao na Mundijalima 1962. i 1966, preminuo je 11. jula 2026. godine — istog dana kada je otvoreno Svjetsko prvenstvo u Meksiku, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.
1986: Maradona, „Božija ruka“ i utakmica koja je postala deo fudbalske mitologije
Novi veliki okršaj Argentine i Engleske dogodio se u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. godine u Meksiku, a taj susret ostao je upisan kao jedan od najpoznatijih u istoriji fudbala.
Meč nije imao samo sportsku pozadinu. Samo četiri godine ranije, Velika Britanija i Argentina vodile su rat oko Folklandskih ostrva, odnosno Malvina, kako ih nazivaju u Argentini.
Sukob iz 1982. godine odnio je živote 255 britanskih vojnika, tri stanovnika ostrva i 649 argentinskih vojnika. Argentina je izgubila rat, ali vlasti u Buenos Ajresu i danas smatraju da ta teritorija pripada njihovoj zemlji.
Zbog takve istorije, duel u Meksiku imao je dodatnu emotivnu težinu.
„Moj otac nije bio siguran da li bi njegove ‘princeze’ trebalo da idu. Brinuo se da bi napetosti između navijača Argentine i Engleske mogle da eskaliraju. Moja majka nije oklijevala. Bila je to prilika koja se pruža jednom u životu“, ispričala je Lurdes Eredija, BBC novinarka koja je utakmicu pratila uživo sa stadiona „Asteka“ u Meksiko Sitiju.
Glavni junak tog dana bio je Dijego Armando Maradona, koji je postigao dva pogotka potpuno različite prirode, jedan koji je decenijama izazivao rasprave i drugi koji se smatra jednim od najlepših u istoriji svjetskih prvenstava.
Kod prvog gola Maradona je skočio u duelu sa engleskim golmanom Piterom Šiltonom i rukom poslao loptu u mrežu. Sudija nije video prekršaj i pogodak je priznat.
Da je tada postojala VAR tehnologija, gotovo sigurno bi gol bio poništen.
Taj trenutak dobio je naziv „Božija ruka“ i postao jedan od najpoznatijih događaja u istoriji Mundijala.
„Videla sam da su ljudi odmah počeli da se raspravljaju posle tog pogotka, koji je kasnije nazvan Božija ruka. Englezi su vikali da je to varanje, a neki argentinski navijači su slegali ramenima, kao da su govorili: ‘šta ćeš, dešava se’“, prisjetila se Eredija.
Ipak, samo četiri minuta kasnije uslijedio je trenutak koji je promijenio način na koji se govorilo o toj utakmici.
Dok su se mnogi još raspravljali o prvom golu, Maradona je krenuo u nevjerovatnu solo akciju. Prošao je veliki deo engleske ekipe, zaobišao Šiltona i zatresao mrežu za 2:0.
Taj pogodak mnogi smatraju najboljim golom u istoriji svjetskih prvenstava.
„Rasprave oko prvog gola bile su toliko žustre da smo zamalo propustili drugi gol“, rekla je Eredija.
„A onda odjednom, sve je utihnulo i vidjeli smo Maradonu kako ide sa jedne na drugu polovinu terena. Kada je postigao gol, svi su slavili, čak i neki engleski navijači, jer je pogodak bio nevjerovatan“, opisala je.
Engleska je kasnije smanjila prednost, ali nije uspjela da izbjegne eliminaciju.
Za Argentince je taj susret imao i simbolično značenje.
„Rat je još bio svjež u glavama Argentinaca, a Maradona i ostali igrači su meč shvatili kao neku vrstu osvete. Rekli su da su igrali za mladiće koji su poginuli na Malvinima“, rekao je Nikolas Kampisi, argentinski pisac i profesor na Džordžtaun univerzitetu u Vašingtonu, za BBC na srpskom.
Argentina je na tom turniru osvojila drugu titulu svetskog prvaka u istoriji, a Maradona je postao najveća zvezda Mundijala.
Godinama kasnije, 2005. godine, pokušao je da se izvini Šiltonu zbog gola postignutog rukom, ali je nekadašnji engleski golman odbio taj gest.
1998: Bekam, Simeone i nova drama na Mundijalu u Francuskoj
Dvanaest godina nakon čuvenog duela u Meksiku, Argentina i Engleska ponovo su se našle jedna protiv druge na velikoj sceni — ovog puta u osmini finala Svetskog prvenstva u Francuskoj 1998.
Za engleskog fudbalera Dejvida Bekama taj meč ostao je jedan od najtežih trenutaka u karijeri.
Bekam je dobio crveni karton nakon što je sa zemlje udario argentinskog igrača Dijega Simeonea, koji je kasnije postao dugogodišnji trener Atletiko Madrida.
Pre tog incidenta obe ekipe su već postigle po jedan pogodak sa bele tačke. Za Argentinu je precizan bio Gabrijel Batistuta, dok je za Englesku penal realizovao Alan Širer.
Englezi su potom preokrenuli rezultat zahvaljujući spektakularnom golu Majkla Ovena. Mladi napadač je prošao kroz argentinsku odbranu i poslao loptu pod prečku, čime je Engleskoj doneo vođstvo od 2:1.
Argentina se, međutim, nije predala. Izjednačenje je doneo Havijer Zaneti, pa je utakmica posle produžetaka otišla u penal-seriju.
Tamo su za Englesku neprecizni bili Dejvid Bati i Pol Ins, pa je Argentina prošla dalje rezultatom 4:3 nakon jedanaesteraca.
Simeone je godinu dana kasnije govorio o incidentu sa Bekamom i priznao da je njegov potez uticao na odluku sudije.
„Recimo samo da je sudija upao u zamku. Bilo mu je teško jer sam kvalitetno pao, a u takvim trenucima ima mnogo napetosti. Moglo bi se reći da je moj pad pretvorio žuti karton u crveni. Ali najprikladnija kazna je bio žuti karton“, rekao je Simeone.
2002: Bekamovo iskupljenje i argentinska eliminacija već u grupi
Naredni susret Engleske i Argentine na Svetskom prvenstvu dogodio se 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, a ponovo je u centru pažnje bio Dejvid Bekam.
Četiri godine nakon crvenog kartona u Francuskoj, engleski vezista dobio je priliku za iskupljenje. Ovoga puta nije postao tragičar, već junak svoje reprezentacije.
Engleska je slavila protiv Argentine rezultatom 1:0 u utakmici grupne faze, a jedini pogodak postigao je upravo Bekam.
Gol je postignut iz jedanaesterca koji je dosuđen nakon prekršaja Maurisija Poketina nad Majklom Ovenom. Poketino je kasnije postao selektor reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država.
Pobeda je imala veliki značaj za Englesku, koja je prošla u nokaut fazu takmičenja, dok je Argentina doživela veliki udarac — prvi put od 1962. godine ispala je već u grupnoj fazi Svetskog prvenstva.
Za argentinsku javnost taj neuspeh bio je posebno bolan.
„Uh, to je baš bilo loše. Mediji su rezultat predstavili kao poniženje, mada je tadašnji selektor Marselo Bijelsa kasnije pokazao kakav je trener kroz karijeru“, rekao je Romero Nunjez, novinar Buenos Ajres Heralda, za BBC na srpskom.
Engleska je nakon toga prošla Dansku u osmini finala, ali je takmičenje završila u četvrtfinalu porazom od Brazila.
2026: Istorijsko rivalstvo ponovo pod povećanom bezbednosnom kontrolom
Dvadeset četiri godine posle poslednjeg susreta na Mundijalu, Engleska i Argentina ponovo se sastaju u meču koji nosi ogroman ulog.
Polufinale Svetskog prvenstva 2026. godine biće odigrano u Atlanti, a lokalne vlasti najavile su pojačane mere bezbednosti zbog istorijskih tenzija koje prate odnose dve zemlje.
Policija Atlante saopštila je da je upoznata sa dugogodišnjim rivalstvom Argentine i Engleske i da će posebna pažnja biti posvećena prostoru oko stadiona, ali i delovima grada gde se očekuje najveći broj navijača.
Cilj je da veliki fudbalski događaj protekne bez problema, uprkos bogatoj istoriji sukoba i emocija koje decenijama prate duele ove dve reprezentacije.
Od prvog susreta 1962. godine do današnjeg dana, Argentina i Engleska odigrale su neke od najpoznatijih utakmica u istoriji Mundijala. Njihovi dueli donosili su sporne odluke, legendarne golove i trenutke koji su oblikovali fudbalsku istoriju.
Sada, kada se ponovo sastaju na najvećoj svetskoj sceni, neće se boriti samo za prolaz u finale — već i za novo poglavlje u jednom od najburnijih rivalstava koje fudbal poznaje.
Komentariši