Teški dani nadvili su se nad FK Budućnost i njenom brojnom armijom navijača, u trenutku kada klub ulazi u godinu obilježavanja velikog jubileja, 100 godina postojanja. Umjesto slavljeničke atmosfere, podgorički klub prolazi kroz jedan od najturbulentnijih perioda u svojoj istoriji, koji će, po svemu sudeći, ostati upisan crnim slovima.

U fokusu javnosti posljednjih dana našla se odluka o prekidu saradnje sa dosadašnjim trenerom Dejanom Vukićevićem. Kako je saopšteno iz kluba, odluka je donijeta na sjednici Upravnog odbora, nakon što je trener ponudio sporazumni raskid saradnje. Iz FK Budućnost su naveli da je takav epilog rezultat detaljne analize dosadašnjeg rada i trenutne situacije u kojoj se klub nalazi, te da je odluka donesena u interesu kluba i ostvarenja sportskih ciljeva u nastavku sezone.

Uprava kluba je poručila da će u narednim danima donijeti odluke o daljim koracima, naglašavajući da će javnost o svemu biti blagovremeno informisana. U saopštenju se, takođe, ističe zahvalnost Vukićeviću na dosadašnjem angažmanu i profesionalnom odnosu, uz želje za mnogo uspjeha u nastavku njegove trenerske karijere.

Ipak, samo nekoliko dana prije konačne odluke, nakon poraza od Dečića, Vukićević je dobio snažnu i javnu podršku najvatrenijih navijača Budućnosti – “Varvara”, na “Besa areni”. Emotivne scene sa tribina dodatno su ogolile složenost situacije u kojoj se klub nalazi.

– Veoma sam ponosan na to. Sigurno, ne da mi godi, nego mi je zaigralo srce – rekao je tada Vukićević, a prenio je “Lobsport”.

Bivši trener Budućnosti nastavio je u sličnom, emotivnom tonu, ističući koliko mu je značila podrška navijača tokom mandata.

– Zaista sam zahvalan na svakoj sekundi podrške navijača. Koliko god je bilo problema, uživao sam u radu u Budućnosti. Radovao sam se svakom dolasku na trening. Igračima sam rekao da, kada uđem u svlačionicu i vidim opremu Budućnosti sa grbom na grudima, da mi proradi uzbuđenje. Oni znaju koliko sam energije i znanja ulagao svakog trenutka – kazao je Vukićević.

Posebno se osvrnuo na navijače, naglašavajući da, po njegovom mišljenju, nijesu zaslužili dešavanja koja su posljednjih dana potresala klub.

– Zahvalan sam i rekao sam im, kada sam im se obratio nakon utakmice, da nijesu zaslužili sve ovo što se dešava. Nadam se da je ovo samo korak unazad za dva naprijed sjutra. Siguran sam da će se Budućnost brzo vratiti na staze koje joj objektivno pripadaju – poručio je tada.

Dešavanja proteklih dana, uz ogromnu medijsku pažnju, učinila su da Budućnost bude tema broj jedan ne samo u Podgorici, već i širom Crne Gore. Sve to još jednom potvrđuje da Budućnost u ovom društvu predstavlja mnogo više od fudbalskog kluba.

Istovremeno, cijela situacija ogoljava problem kada politika, odnosno klub kao institucija, postane partijski plijen, što neminovno vodi ka srozavanju sportskih i organizacionih standarda. Pitanje koje se nameće jeste – da li može biti bolje? Odgovor je jasan: može, ali tek onda kada klub budu vodili stručni ljudi, bez obzira na partijsku pripadnost ili njeno odsustvo; kada Budućnost budu vodili oni koji je iskreno vole; kada se bude znalo mjesto svakome u klubu, od igrača i trenera do uprave; i kada interes kluba bude iznad svakog pojedinca i ličnih ambicija.

Iako rješenja trenutno nijesu na vidiku, klub koji u svom imenu nosi budućnost mora upravo o njoj i da razmišlja. Jer Budućnost, kakva god bila danas, ima obavezu prema svojoj prošlosti i prema generacijama koje dolaze.

U godini kada obilježava vijek postojanja, FK Budućnost prolazi kroz najteži trenutak u svojoj istoriji. Umjesto jubileja za pamćenje, ostaje gorak utisak da će stogodišnjica, nažalost, biti upisana crnim slovima.