Spektakularnim vatrometom na Pristanu, koji je sinoć proparao nebo iznad Ulcinja, okončan je četvrti Mundijal prijateljstva. Ova manifestacija, koja je ujedinila sportske legende iz bivše Jugoslavije, još jednom je pokazala koliko sport spaja ljude.

Ulcinj i njegovi građani pokazali su se kao izvrsni domaćini velikim imenima iz svijeta košarke, fudbala, rukometa, vaterpola, boksa, rvanja i atletike. Sve do narednog, petog Mundijala, ostaje bogat repertoar priča i uspomena.

– Mundijal smo proširili na više sportova i stvorili pravo olimpijsko selo. Cilj nam je bio da Ulcinj i Crna Gora pošalju snažnu poruku regionu, Evropi i cijelom svijetu – poruku prijateljstva, ljubavi i mira. U posljednja tri dana, Ulcinj je bio glavni grad regionalnog sporta – rekao je idejni tvorac Mundijala prijateljstva, Pavle Pepđonović.

Manifestacija je, prema ocjeni prisutnih, zaslužila najviše pohvale i još jednom dokazala da sport ne poznaje granice. Vatromet i simbolična kiša, koja je počela da pada upravo u “nadoknadi”, zvanično su označili kraj četvrtog Mundijala.

Pavle Pepđonović, čovjek poznat po svojoj energiji i viziji, već je najavio peti Mundijal: “Ovo je sreća, ovo je ljubav, ovo je život! Srećna ti slava, voljeni grade”.

Među učesnicima bio je i legendarni košarkaš Dragan Kićanović, koji je stigao nenajavljen, kao iznenađenje za publiku. “Ja sam čovjek pod emocijama, a pod emocijama se teško govori”, rekao je Kića, jasno pokazujući koliko mu manifestacija znači.

Emocije nisu mogle da se sakriju ni kod Pepđonovića, koji je naglasio da manifestacija nema vlasnika:

– Ovo nije projekat, ovo je energija i emocija, jedna dobra namjera koja je eskalirala. Ovdje je prošle godine zasađeno drvo mira – samo to bi bilo dovoljno. Nema cijenu – kazao je Pavle.

Na Mundijalu nije nedostajalo ni drugih legendi. Ivica Tucak, legendarni selektor vaterpolo reprezentacije Hrvatske, vratio se u Ulcinj nakon prvog Mundijala 2022. godine.

– Ovo je nešto što sportu zaista treba – druženje, ljepota življenja među sportistima, gdje ne postoje razlike, niti bilo kakva druga razmišljanja osim sportskog života – istakao je Tucak.

Bokserske legende Miodrag Perunović i Tadija Kačar, koji se druže više od 50 godina, ponovo su stali jedan pored drugog. “Drago mi je da ga vidim pored mene – 52 godine se družimo zajedno”, rekao je Kačar, dok je Perunović dodao: “Nostalgija? Nikad nije dovoljno nostalgije, ona je znak pripadnosti jednom vremenu, zajedništvu i ljubavi.”

Košarkaški super-agent Miodrag-Miško Ražnatović, prisjetio se svojih dana u Ulcinju: davne 1986. godine nosio je dres ovog grada i proveo značajan dio djetinjstva zahvaljujući rodbinskim vezama. Njegove riječi na Pristanu izazvale su gromoglasan aplauz:

– Iz Ulcinja nosim najljepše uspomene. Ovo je jedini grad koji znam gdje se nije promijenilo ništa. Ako bih mogao birati još jedno putovanje u životu, to bi bio Ulcinj i pogled ka Italiji – rekao je Ražnatović.

Među prisutnima su bili i evropski košarkaški treneri Saša Obradović i Dejan Radonjić, nekada saigrači u Budućnosti. Tucaku je posebno bilo drago da vidi i Vlada Đurovića i Moku Slavnića, podsjećajući se šibenskih dana i košarkaške euforije koju je uz pojavu Dražena Petrovića doživljavao grad.

Rukometni mag iz Umaga, Lino Čevar, predstavio je svoju knjigu “Rukomet, put do vrha i tajne uspjeha”. “Htio sam da pokažem da i mi, koji smo potekli u kršu i siromaštvu, nešto vrijedimo”, rekao je olimpijski i svjetski šampion.

Legendarni Igor Milanović predvodio je vaterpolo tim i istakao: “Prvi put sam u Ulcinju i fasciniran sam – i dočekom i svime ostalim. Ulcinj je predivan grad”.

Festival Mundijala prijateljstva, koji je jedinstven ne samo u regionu, već i mnogo šire, nastavlja da širi svoj duh. “Nemamo nikakav plan, samo veliku ljubav i podršku. Sve ide samo od sebe, vjerovatno ću i umrijeti s tom enigmom”, rekao je Pepđonović.

Mundijal prijateljstva u Ulcinju dokazao je još jednom da sport povezuje ljude i generacije. Spominjaće se ponovo – do 2026. i dalje.