U svijetu u kojem gradovi sve više liče jedni na druge – isti izlozi, isti prodajni lanci, ista bezlična arhitektura – rijetka su mjesta koja uspijevaju da očuvaju autentičnost, lokalni duh i kulturni identitet. Knjižara Karver, koja ove godine obilježava dvadeset godina postojanja, jedno je od tih mjesta u Podgorici. Ali, Karver nije samo knjižara. To je prostor susreta, dijaloga, slobodne misli, otpora zaboravu i površnosti – prostor koji čini da Podgorica zaista jeste poseban grad.

Kada jedan grad ima ovakva mjesta, on prestaje da bude samo zbir ulica i zgrada. On postaje zajednica.

Podgorica, nažalost, boluje od sindroma tranzicionog zaborava. Grad se brzo širi, ali ne raste u duhovnom smislu. Prostori koji su nekada okupljali ljude nestaju pod pritiskom kafana, parkinga, tržnih centara. Ne postoji sistemska podrška da se slična mjesta stvore, razviju i opstanu. Kulturni prostori se često tretiraju kao luksuz, a ne kao osnovna potreba.

Japanski pisac Haruki Murakami kaže da “ako ne postoji prostor u kojem možeš slušati muziku, čitati knjigu, gledati u drvo i ćutati – onda to nije mjesto za život, već samo za preživljavanje”. U Japanu, i pored snažnog urbanog pritiska, postoji svijest o važnosti ovih kutaka. U japanskim gradovima često možete naići na male knjižare, čajdžinice, male kulturne centre – sve pod okriljem ideje da je duhovno zdravlje zajednice jednako važno kao i infrastrukturni razvoj.

U Kjotu, zatvaranje Keihan Shobo, knjižare sa više od 90 godina dugom istorijom, duboko je pogodilo njene posjetioce. Poznati pisci Džuničiro Tanizaki i Šotaro Ikenami bili su među njenim redovnim mušterijama, a njeno zatvaranje u junu 2022. označilo je kraj jedne ere za mnoge. Slično je bilo i kada se zatvorila knjižara Sangatsu Šobo, omiljena u okrugu Nakagjo, a koja je prestala sa radom u junu 2020, nakon 70 godina postojanja. Poznata po pažljivo biranom izboru knjiga iz oblasti humanističkih i društvenih nauka, privlačila je intelektualce poput kritičara Takaakija Jošimota i pjesnikinje Juko Kavano. Kako bi sačuvali uspomenu na nju, tu sada stoji mural koji vjerno prikazuje originalnu fasadu, ostavljajući utisak da je knjižara još otvorena.

U tokijskom kvartu Džinbočo, Comic Takaoka, jedna od prvih specijalizovanih knjižara za mangu, zatvorena je 2019. godine, a osnovana je davne 1880. godine. Ova knjižara postala je kultno mjesto za ljubitelje mange, a prestala je da radi zbog porasta elektronskih izdanja i rasta kirije. Britanski muzej kasnije je uvrstio virtuelnu rekonstrukciju Comic Takaoke u svoju izložbu o istoriji mange, što dosta govori o njenoj kulturnoj važnosti.

Kada gradovi izgube ovakva, i slična mjesta, vjerujem da to dovodi i do slabljenja emocionalne inteligencije zajednice. Mladi ljudi nemaju gdje da razvijaju kritičko mišljenje, da slušaju i govore, da se upoznaju sa drugačijim pogledima na svijet. Umjesto toga, društveni život se seli u virtuelne sfere, a javni diskurs biva zamijenjen viralnim sadržajem. Nema ništa sporno u onlajn svijetu – ali ima u činjenici da nemate gdje zaista živjeti oflajn.

Brojne studije pokazuju da organizacija javnog prostora, dostupnost kulturnih sadržaja i mogućnosti za autentična socijalna okupljanja direktno utiču na psihološko blagostanje građana. Kada takvi prostori nestanu, ljudi se osjećaju izolovanije, otuđenije i besmislenije. Zato su ova mjesta i svojevrsna terapija.

Moramo ponovo otkriti njihovu vrijednost – ne samo kao “kulturnih oaza”, već kao temelja zdravog društva. Gradovi se ne razvijaju samo investicijama, već i brigom za zajednicu, njegovanjem kulture, slušanjem sopstvenih glasova i pamćenjem onih starih.

Karver u Podgorici je podsjetnik da su kultura i grad nerazdvojivi. I da bez prostora u kojem slobodno misliš, pišeš, čitaš, sumnjaš, ljubiš i diskutuješ – nijedna ulica, trg ili zgrada ne može da ti zamijeni osjećaj da pripadaš.

Zato čuvajmo Karver i stvarajmo nove karvere.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7