Postoje stvari u koje vjerujemo samo zato što se nikada nisu promijenile. Da posle 28. februara dolazi 1. mart. Da je red u kalendaru isto što i red u svijetu. Ipak nije li februar već sam po sebi čudan? Nekad ima 28 dana, nekad 29. Jedini mjesec koji priznaje da nije uvijek isti. Kao i da vrijeme, makar jednom u četiri godine zastane i kaže “Nisam savršeno precizno.”

A šta ako bismo otišli korak dalje? Ako se između 28. februara i 1. marta pojavi 30. februar? Svijet se time vjerovatno ne bi zatresao. Ali sama činjenica da postoji datum koji je nekada bio nemoguć, otvorila bi jedno životno pitanje ako možemo da promijenimo kalendar, šta onda još možemo da promijenimo a da smo se samo navikli da mislimo da je nepromjenljivo?

Taj dan bi bio kao mala pauza u rečenici godine. Zarez koji ne mijenja smisao, ali mijenja ritam, a ritam je ono po čemu živimo. Ubrzavamo, usporavamo, jurimo rokove, brojimo mjesece i godine do “pravog trenutka” dok bi možda 30. februar prekinuo taj krug. Ne bi donio više vremena, ali bi donio svijest o vremenu.

Možda bismo ga u početku slavili kao simbol viška, luksuza, poklona. Možda bismo ga ispunili planovima, obećanjima, velikim odlukama. A možda bismo vrlo brzo pokušali da ga ukrotimo, da ga pretvorimo u još jedan radni dan jer čovjek ima čudnu potrebu da i čudo pretvori u rutinu.

I tu dolazimo do onog važnog, možda bi najviše promijenio naš osjećaj nedostatka. Stalno govorimo da nemamo vremena, da nam fali minut, sat, dan. Šta ako bismo jednom godišnje zaista dobili dan koji je simbolično “falio”? Da li bismo ga protraćili isto kao i ostale? Ili bismo ga živjeli pažljivije, svjesni da je izvan rutine?

Postoji i druga psihološka dimenzija. Ljudi vole simetriju, 30. februar bi bio mala pukotina u toj simetriji. A svaka pukotina podsjeća da sistem nije savršen. Možda bi nas to učinilo tolerantnijima prema sopstvenim pukotinama i greškama, neispunjenim planovima.

Možda ništa spektakularno ne bi bilo, ali promijenila bi se ideja da je sve fiksno. Jedan dan koji je nekada falio pokazao bi da i ono što izgleda čvrsto može biti promijenjeno.

I možda bi nas 30. februar naučio najjednostavnijoj lekciji, nije problem u tome što nam fali još jedan dan. Problem je što ni sa postojećim danima ne znamo uvijek šta da radimo.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7