Šta funkcioniše u Crnoj Gori? Koliko god bili cinični, koliko god bili kritični, nikako da uspijemo obuhvatiti do kraja sve što ne radi, sve što ne valja, sve što je ispod ionako nisko postavljene ljestvice očekivanja. To se bolje vidi na manjim nego na većim stvarima. Iz Monstata smo saznali da im je još u novembru hakovana baza podataka, tj. da su njihove baze zaključane “ransomware” kodom i da se od države traži da plati otkup hakerima kako bi podaci bili vraćeni. Na osnovu čega je premijer Spajić poslednjih mjeseci saopštavao podatke o privrednom rastu, ostaje nejasno.
Ministar javne uprave, Maraš Dukaj, izjavio je kako nije ništa urađeno da se smanji broj zaposlenih u, nikad ne biste pogodili, javnoj upravi. Prilično neobično da se resorni ministar žali na to što nije dovoljno urađeno u nečemu što bi trebalo da bude prvenstveno odgovornost njegovog resora, nešto za šta baš on prima platu. Ministar, koji je proveo preko godinu dana pripremajući zakon o lokalnoj samoupravi, koji pritom još nije gotov, očigledno nije htio da se pita puno o ovom dijelu svog posla. Možda će neko reći da partije zapošljavaju kako i gdje stignu, te da ministar tu ne može puno da uradi. U tom slučaju se daje ostavka, umjesto što se kuka preko medija. Građani, koji finansiraju sve to zapošljavanje i ministra koji ništa ne radi da ga zaustavi, mogu da budu ti koji kukaju, a kukati nipošto ne smije osoba koja prima platu da to onemogući.
A kad smo kod odgovornosti i ostavki, ni drugi nisu bolji, štaviše poprilično su gori. Ministar Šaranović koji, sve i da nema apsolutno nikakvu odgovornost za masovno ubistvo na Cetinju, je nakon tog, i slučaja Balijagić, izgubio svako poštovanje i povjerenje javnosti, ali mu ne pada na um da na bilo koji način pokaže tu političku svijest. I nevažno je ko traži ostavku, nevažno je kakvi su bili ovi ranije (bili su gori, to nije sporno), pozicija zahtjeva daleko više od fotografisanja i PR reelova. Istovremeno, veoma je cinično ponašanje gradonačelnika i skupštine Cetinja, koji upiru prstom gdje stignu, u sve sem u sebe. To što nemaju izvršna ovlašćenja u domenu unutrašnjih poslova nije nikakvo opravdanje – ni ministar unutrašnjih poslova nema puno ingerencija vezanih za svakodnevni rad policije pa opet pozicija ministra nosi odgovornost. A gradonačelnik, poznat po zapaljivoj retorici i širenju mržnje, morao bi se zapitati da li je mogao razvijati bolju i zdraviju atmosferu u našem, veoma podijeljenom društvu. I kao i Šaranović (a možda i Bečić) i on bi morao da prihvati odgovornost i ponudi ostavku.
Sve su to samo odjeci naše nezrele, arogantne i, zašto ne biti direktan – bezobrazne političke klase. Utrkuju se u donošenju popularnih mjera, presijecanju vrpci, ležanju na lovorikama. Spremni su da ispale otrovne strelice prema političkim oponentnima posredno trujući biračko tijelo, uvijek su prvi da morališu i bacaju loše“fore”. Ali kada treba donijeti neku tešku odluku, kada treba uraditi nešto što im je neprijatno a što neće donijeti niti jedan glas, tada ih nema nigdje.
Zato je valjda očekivano što se metod političke borbe sveo na blokiranje. Jedni blokiraju izbore, pa smo tako zaboravili da je Šavnik u suštinski nelegalnom stanju već dvije godine. Drugi blokiraju Parlament, bacaju obojene dimne bombe, a treći blokiraju konstituisanje lokalne Skupštine u Budvi. Da pitate bilo koga od njih koje je rješenje situacije, pritom mislim na rješenje koje je sprovodivo, koje će odmotati bilo koji od tih problema, odgovor nećete dobiti. Ponavljaće, papagajski, svoje maksimalističke zahtjeve kao da je svako od njih Muhamed Bin Salman koji ima apsolutnu vlast u državi koja je, i ustavno, njegova.
Kako je to moguće? Moguće je upravo zbog toga što niko ne želi da predlaže i sprovodi odluke koje su nepopularne. Neko, bilo ko, treba da presječe u svakoj od tih situacija i da uradi nešto što bi, u momentu bilo nepopularno, ali na duže staze učinilo državne poslove stabilnijim a integritet grupacije iz koje dolazi, postojanijim. U stvari, učinilo bi da se radi o jedinoj političkoj grupaciji koja ima nekakav integritet jer ga u ovom momentu niti jedna ne posjeduje. Neko bi morao da kaže kako će se održati izbori u Šavniku, da se ne pretvara da to ne postoji i da, na neki način, okonča taj proces, sa kakvim god rezultatom. Neko treba da onemogući opoziciju ili bilo koga, da sabotira skupštinska zasjedanja. Neko mora da onemogući bilo čije, pa i svoje pristalice, da prave haos u skupšini opštine Budva kako bi se konačno okončao proces konstituisanja nove vlasti tamo, koja god ona bila. I taj neko mora da bude spreman da se zbog toga posvađa i sa biračima i sa koalicionim partnerima i sa opozicijom i sa NVO i sa ambasadama, sa kim god treba, ali mora odraditi stvar do kraja.
A i ne moraju, mogu da primaju platu, da u svojim odijelima i Angela Merkel pozama glume autoritet, glume integritet, glume ozbiljnost. Na kraju krajeva, njih iz političke klase to ne boli, boli nas, koji sve plaćamo i ne vjerujemo šta pred sobom gledamo. Zato, na nama je da smislimo kako da to konačno zaustavimo
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7
Komentariši