Pažnja javnog mnjenja ovih dana usmjerena je na predlog nezavisne poslanice Jevrosime Pejović koji se odnosi na menstrualno odsustvo za žene koje imaju sekundarnu dismenoreju.

Na društvenim mrežama ovaj predlog izazvao je lavinu komentara. Među mišljenjima o opravdanosti istog, nalaze se i ona suprotna iz kojih se, kroz odabir riječi, čita nervoza autora izazvana idejom o jednom ovakvom predlogu.

Muški dio komentatora evocira priče koje su slušali nekada od nekog kako su žene rađale u polju i nastavljale sa radom čim “to obave”. Na račun toga današnje žene se nazivaju razmaženima. Nehumanost uslova na koje se pozivaju ne stavlja se pod svijetlo razmatranja i kritike, već se uzima kao parametar.

Odsustvo empatije sa njihove strane možda bi moglo da čudi, ali ne i nemogućnost praktičnog shvatanja problema sa kojim se suočavaju pojedine žene tokom par dana u mjesecu.

Iz tog razloga, ono što iznenađuje je činjenica da su najglasniji protivnici ovom predlogu, upravo, pojedine žene. One kojima “ti” dani ne padaju teško. Priroda im je podarila mogućnost da bolove ove vrste mogu riješiti jednom tabletom, te ne žele da prihvate činjenicu da nije baš toliko jednostavna situacija kod svake žene.

U tom kontekstu, možete naići na komentare koji pokazuju dubok, pa i zabrinjavajući stepen nesagledavanja suštine i nepoznavanja i pojmova i tematike, što pojedine komentatore ne sprečava da agresivno brane svoje stavove od svakog pokušaja sugerisanja da se stvari mogu posmatrati iz drugog ugla.

– Moja majka je u menopauzi, tako da neće imati pravo na slobodne dane. Zašto je ona manje žena od mene? To je diskriminacija!”, “Htjele smo ravnopravnost, sad popij tabletu, ćuti i trpi – samo su neki od komentara ostavljenih od strane profila sa ženskim imenima.

Koliko je ovo problematično, ne zbog konkretnog predloga o menstrualnom odsustvu, već zbog slike svijesti javnog mnjenja o nekim važnim pitanjima koju dobijamo na osnovu ovoga.

U suštini, ravnopravnost ne znači da bilo ko treba nešto da trpi. Upravo suprotno. Pritom, ovdje se ne radi o pravu žena na osnovu društvenog konteksta i okolnosti, već na osnovu bioloških i medicinskih razloga.

Pojedine žene u toku nekoliko dana na nivou mjeseca trpe izuzetno jake bolove koji onemogućavaju njihovo normalno funkcionisanje i koji ne daju odgovor na upotrebu analgetika. Ako zanemarimo uzrok tih bolova i postavimo pitanje da li je humano da neko, nevezano od polne pripadnosti, usljed jakih bolova, mučnine uzrokovane njima, itd, ponaša se i obavlja aktivnosti kao da je sve regularno, vjerujem da bi odgovor bio negativan.

Kao jedan od argumenata iznosi se i potencijalna zloupotreba.  Opravdano, jer ne možemo reći da istih nema i po drugim osnovama. Ipak, postoje mehanizmi da se zloupotrebe spriječe, kako zbog onih koji su skloni tome, ne bi ispaštale žene u stanju stvarne potrebe.

I eto, još jednom, makar i samo zbog forme predloga, izašao je na površinu prisutni stepen nerazumevanja za sve što se direktno ne tiče nas samih.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7