Među 48 vrhova Durmitora, koji imaju visinu od preko 2.000 metara, Bandijerna je sa svojih 2.409 metara zauzela šesto mjesto. Smještena je, takoreći, u samom jezgru Durmitora, a opet nije popularna među planinarima onoliko koliko zaslužuje. Razlog za to je, pretpostavljam, što do nje ne vodi markirana staza. Do nje se može doći iz pravca Žabljaka, preko Mlinskog potoka i Lokvica. Međutim, mnogo brže i lakše se stiže ako je polazna tačka prevoj Sedlo.

Staza ka Bandijerni, do sredine udoline zvane Surutka, poklapa se sa onom koja vodi ka Bobotovom kuku i koja je jedna od najpopularnijih staza na Durmitoru. U početnom dijelu penjanja pažnju privlači Uvita greda na kojoj je postavljena prva ferata u masivu Durmitora. Sedlena greda i Uvita greda su smještene jedna naspram druge. Razdvaja ih prevoj Sedlo.

Kad se prođe ovaj prvi teži dio, tokom kojeg je neophodna maksimalna pažnja (ispod Uvite grede), može se lagano hodati uživajući u ljepoti okoline. Od momenta kad se ugledaju Zupci teško da pogled može sa njih da se skine. Prosto su fenomenalni.

Pošto ne postoji znak koji ukazuje na tačku od koje treba da se napusti glavna staza, vrlo lako se, očarano gledajući u Zupce i fotografišući ih, može promašiti skretanje ka Bandijerni. Bitno je da se zna da se između Zubaca i nje nalazi Trojni prevoj do kojeg prvo treba da se stigne.

Već sa njega se može naslutiti dio onoga što se sa Bandijerne može vidjeti. Prije svega Bobotov kuk i Minin bogaz.

Sa Trojnog prevoja do vrha Bandijerne prate se staze utabane prolaskom prethodnika. Ima ih više. Mnogi su se trudili da nađu najbolji i najlakši put do vrha. Koja god da se izabere do vrha se stiže brže i lakše nego što to sa Trojnog prevoja izgleda. A sa vrha… Pogled koji se pruža sa Bandijerne će zadiviti svakoga ko se na nju popne. Na koju god stranu svijeta da se okrenete ugledaćete nešto što će vas oduševiti. Sagledaćete bolje položaj pojedinih vrhova u odnosu na ostale. Poslije silaska sa Bandijerne postaćete ekspert u poznavanju masiva Durmitora.

Bobotov kuk i Minin bogaz, koje sam već spomenula, smješteni su sjeverozapadno od Bandijerne.

Zapadno od Bandijerne, preko Zubaca mogu se vidjeti Šareni pasovi i Prutaš, kao i Pivske planine, Lojanik i Ružica.

Vidi se veći dio Jezerske površi, Žabljak sa okolinom.

Sa istočne strane mogu da se vide Milošev Tok i Šljeme, jedan od impozantnijih vrhova Durmitora. Pročitala sam negdje upozorenje da se ne pokušava od Bandijerne prelazak do Šljemena jer može biti koban. To je očigledno.

Na sjeveroistoku se nalazi Terzin Bogaz. Iza njega Međed. Desno od njih se vidi i Savin Kuk.

Pogled na Zupce dok silazite sa Bandijerne je posebna priča. Potpuno drugačija perspektiva i izgled.

Ne može se sve napisati i potkrijepiti fotografijom. Geografija se najbolje uči na licu mjesta. Zato, čim omale vrućine, a to će, nadamo se biti uskoro, pravac Bandijerna!

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7