Put koji od Virpazara vijuga iznad Skadarskog jezera i vodi do Ulcinja je jedan od najintrigantnijih u Crnoj Gori. Njime se prolazi kroz zanimljiva sela sa kamenim kućama, starim vjerskim objektima, kroz čarobnu šumu kestenova, dok povremeno pogled puca na Skadarsko jezero i njegova brojna ostrva. Preko jezera, ako je vedar dan i bistar vazduh, odlično se vidi i albanska obala.

Među brojnim zanimljivostima vrijednih pažnje i posjete, izdvajaju se Bunari Boljevića. Ka njima se malo poslije Ostrosa (iz pravca Virpazara) skreće desno. Put vijuga kroz šumu. Treba se držati lijeve strane i brzo se stigne na mjesto na kojem se nalazi 12 starih bunara. Nisu svi potpuno očuvani, ali jeste većina.

Bunari su sagrađeni odavno, nagađa se još 1001. godine, kada je sagrađen i čuveni bunar pored manastira Prečista Krajinska, a koji je, prema predanju, Vladimir napravio za Kosaru. Dubina ovih bunara je oko 10 metara. Jedinstveni način gradnje i njihovo vjekovno trajanje zadive svakoga ko ima priliku da ih vidi.

Postoji legenda (neki tvrde da nije legenda već istinita priča) o ovih 12 bunara. Naime, momak je tražio djevojku, ali je djevojčin otac postavio uslov. Trebalo je da sagradi bunar dublji od bunara koji je Jovan napravio Kosari, a koji je bio dubok 12 metara. No, dalje od 10 metara dubine nikako nije uspijevao. Onda se, u svojoj muci, dosjetio da iskopa 12 bunara. Njegov trud je nagrađen rukom djevojke, a 12 bunara su postali vlasništvo porodica njihovo dvanaestoro djece, koliko su tokom dugog i srećnog braka izrodili.

Bunari su okruženi stoljetnim stablima kestena koja me uvijek očaraju. Jednom nam je prilikom mještanin kog smo slučajno zatekli pored bunara rekao da je kesten hirovita biljka. Da ne može da raste bilo gdje. Uglavnom, ovaj dio zemaljske kugle mu prija. Nekad su stanovnici ovoga kraja sakupljali i izvozili kesten u Italiju. Jedno vrijeme branje kestena nije bilo isplativo, ali se taj običaj povratio. U Ostrosu se već petnaest godina u čast kestenu (koštanu) održava manifestacija zvana “Koštanijada”.

Pored Bunara Boljevića nekada je prolazio stari karavanski put koji je povezivao primorje sa Krajinom, i dalje je išao sve do Gusinja. Sada se od ovoga puta mogu vidjeti samo naznake. Najčešće ih pohode planinari.

Ovaj izuzetno interesantan dio naše zemlje, kako istorijski, tako i kulturološki, a najviše pejzažno, privukao bi mnogo veći broj turista kada bi se put konačno proširio i rekonstruisao. Odavno se to spominje i obećava, ali se ne mrda sa mrtve tačke. Nadam se da ću i to dočekati nekad.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7