Selo Poseljani se smjestilo ispod puta koji vodi od Virpazara ka Rijeci Crnojevića. Razdaljina između ova dva mjesta je oko 25 km. Poseljani su nešto bliži Rijeci Crnojevića. Dijeli ih desetak kilometara.

Selo se pruža uz kanjon rijeke Seljanštice do obale Skadarskog jezera, što je razdaljina od par stotina metara. Ni manje rijeke, ni više naziva: Seljanštica, Seljanska rijeka, Poseljanska rijeka, Zajčine.

Rijeka, kako god je nazvali, u dijelu toka kroz Poseljane ima priličan pad. Zahvaljujući toj činjenici selo je nekad imalo čak 14 vodenica. U njih su dolazili da melju žito, ne samo stanovnici okolnih sela, već je, kako kažu priče, veći dio Stare Crne Gore mljeo svoje žito u Poseljanima. Čekao se red. Zato su Poseljani u jednom periodu svoje istorije bili jedno od najpoznatijih sela, ne samo Riječke nahije, već mnogo šire.

U to vrijeme selo se ubrzano razvijalo. Izgradile su se i brojni ugostiteljski objekti. Oni koji su dolazili iz udaljenih krajeva su morali i da prenoće. Priča se da se tada u selu otvorila i kockarnica.

Pojava mljevenog brašna upakovanog u džakove u prodavnicima, od šezdesetih godina prošlog vijeka, uticala je da broj mlinova u Poseljanima počinje naglo da se smanjuje. Posljednji je zatvoren 1981. godine.
Stanovnici Poseljana su se odselili u gradove, a selo je bilo skoro u potpunosti zamrlo dok ga prije petnaestak godina nisu otkrili ljubitelji prirode.

Danas je ovo selo obavezna tačka tokom obilaska Skadarskog jezera, bilo kopnenim, bilo vodenim putem.

Najveću pažnju posjetilaca privlači rijeka Seljanštica i njeni vodopadi.

Pažnju privlače i dva mosta. Jedan je kameni, a drugi betonsko-metalno-drveni. Nekad je na drugoj obali vjerovatno bila neka vodenica ili kuća, ali sada izgleda kao da na drugoj obali nema ničega.

Tu su i ostaci starih mlinova i nekadašnjih kuća koje su, kao i mlinovi, građene od kamena. Neke kuće su u svom sastavu imale i mlin, ili je mlin bio tik uz kuću. Po tome se kuće u ovom selu razlikuju od tradicionalnih kuća ovoga kraja.

U selu nema stalnih stanovnika. Ima onih koji dolaze vikendom. Ima i mačaka koje su maskote ovog sela. Mada, imaju i konkurenciju.

Poseljani se mogu posjetiti tokom čitave godine. Mnogi im se vraćaju jer su uvijek drukčiji. Ipak, preporuka je da se ide u kasnu jesen, zimu i rano proljeće.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7