Vodopad Lještanica se nalazi na rijeci Lještanici u selu Lijeska u bjelopoljskoj opštini. Sa puta Slijepač most – Pljevlja, u mjestu Tomaševo, skreće se lijevo neposredno prije crkve. Od glavnog puta selo Lijeska i vodopad su udaljeni 6,5 km. Pola ove dionice je asfaltirano, a pola je makadamski put.

Rijeka Lještanica je lijepa sama po sebi, ali je vodopad ipak glavna atrakcija ove lokacije. Kao i svaki drugi vodopad, najljepši je i najbučniji u doba godine kad ima najviše vode. Zato su proljeće i jesen vrijeme koje se preporučuje za posjetu. Mada, klima je ćudljiva posljednjih godina.

Kao što rekoh, nije lijep samo vodopad nego i čitava rijeka Lještanica o kojoj mještani veoma vode računa i koju su svojim angažovanjem spasili da ne uđe u cijev. Zahvaljujući njima svi ljubitelje prirode i dalje mogu da uživaju u ljepoti rijeke i njenog vodopada. Mještani se nisu zadržali samo na odbrani rijeke od pohlepe pojedinaca koji su ovu ljepotu prvi put vidjeli (i na nju ostali slijepi) kad su pravili planove kako da je unište. Napravili su divan drveni most, postavili sto i klupe, info-table. Kad bismo se svi prema svom okruženju odnosili kao mještani Lijeske, možda bi Crna Gora nekad i postala ekološka.

Kada se od vodopada Lještanica vratite na glavni put i nastavite ka Pljevljima doći ćete i do meandara Ćehotine. Sa glavnoga puta, malo poslije sela Mataruge, postoji oznaka za skretanje lijevo. Odavde do vidikovca odakle se vide meandri ima oko kilometar. Može se poći i pješke i autom.

Meandri Ćehotine su posljednjih godina postali pravi hit i nezaobilazna tačka u svim šetnjama po sjevernom dijelu naše zemlje. Ovaj neobični fenomen je nastao kao posljedica izgradnje vještačke akumulacije Otilovići. Akumulacija je nastala potapanjem rijeke Ćehotine 1982. godine, za potrebe termoelektrane Pljevlja, a kasnije i za vodosnadbijevanje. Dugo je ovaj fenomen bio nepoznat široj javnosti, ali tokom prethodnih godina je nezaobilazna tačka za sve turiste i ljubitelje prirode.

Odavno se priča i o proglašenju meandara Parkom prirode, ali još uvijek odluka o proglašenju nije donešena.

Na vidikovcu postoji izgrađeni mobilijar, klupe sa nadstrešicom, odakle se može uživati u pogledu na neobičan fenomen krivudavog toka rijeke Ćehotine koji podsjeća na mnogo veći i široj javnosti poznatiji sličan fenomen u okruženju – meandre Uvca.

Od glavnog puta do vidikovca prolazi se kroz zaseok Gačevića Dolina. S obje strane puta mogu se vidjeti stare kuće kakve su se gradile nekad u ovom kraju, a koje su u velikoj mjeri oronule, što je prava šteta. Pročitala sam da je jedna kuća uređena kao etnografski muzej, ali to još nisam vidjela. Biće prilike. Ljeto je pred nama.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7