Crna Gora je mala zemlja. Na to malo prostora rasporedilo se mnogo planina sa još više vrhova, jezera, rijeka, kanjona… Na svakoj stopi ove naše male zemlje nalazi se nešto što može da zadivi putnika namjernika. Ima i dosta vodopada. Nisu od onih koji visinom mogu da zapanje posmatrača, ali ljepotom uklopljenom sa okolnim predjelima, svakako da. Vodopada ima i na sjeveru i na jugu. Naravno, najljepši su u proljeće i jesen, u vrijeme kad ima više vode. Neki u pojedinim periodima godine postanu samo blijeda sjenka sebe u najboljem izdanju ili čak i potpuno presuše. Zato, ako namjeravate da upoznate najljepše vodopade naše zemlje potrebno je da izaberete pravi momenat.

Na Cijevni, u mjestu Kuće Rakića, nalazi se vjerovatno naš najpoznatiji vodopad, koji nosi i zvučno ime – Nijagarini vodopadi. I Cijevna krajem ljeta ima mnogo manje vode koja nekad zastane prije vodopada, ali ko dođe krajem zime, početkom proljeća, Nijagarini vodopadi će ga sigurno oduševiti.

Vodopad Crnjak, koji se nalazi na rijeci Bijela u selu Gornja Bijela, udaljenom 10-ak kilometara od Šavnika, jedan mi je od ljepših kod nas. On vas, kad god do njega pođete, neće razočarati.

Vodopad Grlja se nalazi na istoimenoj rijeci u mjestu Vusanje koje je oko 5,5 km udaljeno od Gusinja. Zajedno sa Okom Skakavice predstavlja glavnu atrakciju Ropojanske doline koja je dio Nacionalnog parka „Prokletije“.

U zaleđu Bara, nedaleko od sela Turčini nalazi se vodopad simpatičnog imena: Vrteljak. Ušuškan je i sakriven, ali oni koji do njega dođu sigurna sam da se veoma prijatno iznenade.

Većina vodopada, kako kod nas, tako i u okruženju nazivaju se Skakavac, Skakavica, Skakala… Ime im asocira na skok. Jedan od takvih je i vodopad Skakala koji se nalazi na rijeci Sušici. Pretpostavljam da je dio Parka prirode Piva. On u velikoj mjeri zavisi od količine snijega tokom zime i kad konačno stignete do njega možete ga zateći u različitom izdanju. Okolina vas, kao ni put do njega, nikad ne mogu razočarati.

Vodopad Skakala postoji i na rijeci Lještanici, udaljenoj oko 6 kilometara od Tomaševa. I njega sam zaticala sa manje i više vode, ali dolazak do njega, koliko god vode da ima, pravo je uživanje. Skakala, rijeka Lještanica i selo Lijeska zajedno čine jedan od ljepših kutaka naše prelijepe zemlje.

Nedaleko od Berana se nalazi vodopad Skakavac. Nije šire poznat, što ne znači da ne treba da bude. Fali mu malo promocije i malo bolje oznake koje zainteresovane mogu da dovedu do njega.

Sledeći vodopad sa sličnim imenom je vodopad Skakavac koji se nalazi na rijeci Grabovici koja se uliva u Komarnicu neposredno prije ulaza u kanjon Nevidio. On je možda najviše od svih prethodnih vodopada zavisan od količine zimskog pokrivača kojim je uslovljena i dužina njegovog pojavljivanja. Prvi put sam ga primijetila kad sam ovuda prošla u aprilu iako sam prethodno prolazila više puta tokom ljetnjeg perioda.

Kanjon rijeke Mrtvice je jedna od najvećih prirodnih atrakcija u našoj zemlji. To je moje mišljenje, a u tome nisam usamljena. Između svih ostalih zanimljivosti koje možemo vidjeti dok prolazimo ovim kanjonom je i vodopad Bijeli Nerini. Ne zna se da li je ljepši, bjelji ili bučniji.

Na rijeci Morači, nedaleko od sela Ljevišta ima čak četiri vodopada. Najveći je Sika Gojkova. Kad sam stigla do njega jednom prilikom, posle lutanja jer sam previdjela da Morača ovdje ima dva kraka, počela je da pada kiša. Nije nam dozvolila da duže uživamo u ovom vodopadu pa se ova tura mora ponoviti.

Vodopad kojeg sam vidjela najviše puta, a ne znam mu ime, nalazi se u Poseljanima, selu koje se nalazi na obali Skadarskog jezera i koje je nekad, zahvaljujući i ovom vodopadu, bilo čuveno po vodenicama. Njih odavno nema, a vodopad je i dalje tu.

Ne mnogo daleko od ovog „no name“ vodopada u Poseljanima nalazi se još jedan kojem ja ne znam ime (što ne znači da ga nema). On se smjestio isto u Crmnici, ispod sela Dupila, na rijeci Oraovštici, takođe nedaleko od nekadašnjeg mlina.

Na rijeci Vrbnici, u selu Stabna, nalazi se vodopad Vrbnica. I on bi mogao da postane vidljiviji zainteresovanim ljubiteljima prirode jer je do sad do njega dolazio samo onaj ko je baš uporan kao što sam ja, kad je u pitanju potraga za prirodnim ljepotama naše zemlje.

Na Morači, ispod samog Manastira Morača, možete vidjeti vodopad Svetigora. Put do njega je dugo bio zakrčen, ali su ga mještani raskrčili prošle godine u želji da omoguće turistima da dođu do vodoada i starog mosta koji se nalazi na starom karavanskom putu. Most vapi za renoviranjem, a do vodopada je bolje poći u proljeće i na jesen, a ne u sred ljeta kao što sam ja.

Pretražujući silne fotografije koje sam napravila tokom dugogodišnjih šetnji uzduž i poprijeko drage nam domovine, sjetih se još jednog vodopada – onog u Veljim Mikulićima iznad Bara.

Možda sam prošla pored još nekog vodopada ali sam ga zaboravila, a sigurna sam i da ima još onih koje nisam vidjela. Nadam se da ću doprijeti i do njih u narednom periodu. Tek, ovih 15 mogu biti izazov za vas koji ovo čitate. Koliko ste od ovih imali prilike da upoznate? Jeste li vidjeli neki koji ovdje nedostaje?

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7