Ima trenutaka kada čovjek mora da se zapita da li neko govori u ime budućnosti ili samo odjekuje vlastitu prošlost. Vaše izjave o “povlačenju priznanja Kosova” spadaju u ovu drugu kategoriju; u politički eho koji još uvijek misli da se 21. vijek može voditi pravilima iz albuma starih devedesetih.

Kažem vam otvoreno, bez diplomatskih rukavica: to nije državnički stav, to je politička nostalgija koja je zaboravila da se svijet promijenio dok je ona stajala u mjestu.

Kosovo nije tema za dnevnopolitičke igre. Kosovo je realnost. Možete vi tu realnost ignorisati u izjavama, ali ne možete je izbrisati iz mapa, iz priznanja, iz života ljudi, iz činjenice da postoji.

I tu dolazimo do ironije koja je možda najbolnija: što se više pokušava “poništiti” Kosovo, to se više pokazuje nemoć onih koji to govore da prihvate da se istorija ne vraća unazad, čak ni kad se viče glasnije.

Crna Gora je priznala Kosovo u jednom političkom trenutku koji je imao svoju logiku, svoju težinu i svoju odgovornost. To nije bila improvizacija, niti hir. A danas, nakon svega, pričati o “povlačenju priznanja” zvuči kao da neko pokušava da vrati rijeku u izvor tako što joj prijeti riječima.

Ne ide to tako.

Ali razumijem političku potrebu za dramom. Kada nema odgovora na cijene, plate, iseljavanje mladih i pravdu koja kasni; uvijek je lakše otvoriti neku staru ranu i praviti se da je to “velika politika”. Lakše je govoriti o državama nego o životu građana. Samo što građani to vide. I znaju razliku između politike i predstave.

Kažete “nepriznanje Kosova”, kao da se istorija može precrtati kao loš pasus u školskoj svesci. Ali postoji jedna mala stvar koju takva retorika uvijek zaboravi: svijet ne funkcioniše po željama političkih govora, nego po činjenicama koje su već prihvaćene.

A činjenice, koliko god nekome smetale, imaju jednu dosadnu osobinu; ne nestaju.

Zato vam kažem direktno: Crna Gora neće postati jača tako što će se vraćati unazad. Neće postati stabilnija tako što će se igrati sa temama koje dijele ljude. A najmanje će postati ozbiljna država ako joj politika bude živjela od poništavanja onoga što je već završeno. Budućnost se ne gradi tako što se stalno kopa po jučerašnjim rovovima.

I možda je vrijeme da se to konačno kaže bez uljepšavanja: ko god danas misli da je “povlačenje priznanja Kosova” politička ideja, zapravo samo priznaje da nema ideju za današnjicu. A to, gospodine Kneževiću, nije snaga. To je umor od stvarnosti, prekriven glasnim riječima.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7