Postoje večeri u parlamentarnom životu koje ne zahtjevaju duboke analitike ni političke vizionare da bi se shvatilo šta se zapravo dešava. Dovoljno je samo pogledati semafor. A večeras je taj semafor bio ogledalo beskrupuloznosti i potpunog političkog licemerja.
Niko u ovoj parlamentarnoj sinoć nije imao hrabrosti da pritisne dugme “ZA”. Niko. Svi do jednog izabrali su najkukavičkiju političku poziciju: bili su uzdržani. Zvanično uzdržani, a suštinski direktno protiv 130.000 penzionera u Crnoj Gori!
Niko u tim skupštinskim foteljama ne pita kako izgleda svakodnevna borba nekoga ko je radio čitav radni vijek da bi danas dobio parlamentarno “uzdržavanje”. Kako je to samo udobno! Biti uzdržan dok inflacija jede preostali euro, dok cijene lete u nebo, a računi stižu bez ikakvog uzdržavanja.
Niko od njih se nije zapitao kako žive ljudi od Ulcinja i Tuzi, preko Podgorice i Nikšića, pa sve do Plava, Gusinja i sjevera. Svih 130.000 ljudi koji su gradili ovu zemlju večeras su od vladajuće većine dobili istu, hladnu poruku: nijeste nam prioritet. Zaboravili su na narod čim su kročili na skupštinski tepih i smjestili se u fotelje.
Ali dobro, predstava je konačno pročitana. Jasno je kao dan šta slijedi. Slijedi dobro poznati scenarijo. Sada se čeka da se približe naredni izbori, pa da ista ta gospoda odjednom doživi naprasno prosvijetljenje. Odjednom će se “sjetiti” penzionera, otvoriće se šakom i kapom, djeliće se obećanja o standardu i mahati pamfletima pred glasačkim kutijama.
Samo imam jednu lošu vijest za režisere ove jeftine drame: predstava vam je definitivno propala. Građani više ne padaju na tu glumu, a ponajmanje ljudi koji su čitav život pošteno radili. Narod višekratno prevaren više ne spava, niti se može kupiti jeftinim predizbornim trikovima na par meseci pred glasanje.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7
Komentariši