Proljeće u Rimu ima nešto magično u sebi. Nije to samo promjena temperature, duži dani ili grad koji na svakom koraku evocira scene iz starih, italijanskih filmova.

Zatvorim oči i gotovo da osjećam miris. Miris proljeća koje se zavlači u sve pore grada, uvija se kroz vazduh, penje uz balkone, preliva preko kaldrme uskih ulica, i ostaje sve do rane jeseni. Prvi put sam osjetila taj neobično lijep i intenzivan miris, vozeći se na zadnjem sjedištu jedne vespe, baš kao u filmu. Topao, ali svjež vazduh nosio je miris jasmina, kao šal od svile.

Zanimljivo je ja da rimski jasmin nije samo poetsko-estetski detalj, nego ima i svoju praktičnu stranu. Rimljani kažu da tjera komarce i druge insekte.

La Passeggiata del Gelsomino

Jedna od manje poznatih, a najromantičnijih šetnji u Rimu je “La Passeggiata del Gelsomino” ili Staza jasmina. Skriveni dragulj koji se nalazi u blizini Bazilike Svetog Petra. Staza je okružena bujnim zelenilom, a u proljeće, njegovi sitni bijeli cvjetovi počinju ispunjavati vazduh slatkim
mirisom, čineći atmosferu očaravajućom.

Staza prati ostatke nekadašnje željezničke pruge i gleda na ono što se nekad zvalo “La Valle del Gelsomino”, Dolinu jasmina. Ime dolazi od ulice Via dei Gelsomini, koja je postojala još prije nego što je Rim pripojen Kraljevini Italiji.

Legenda kaže da je Veliki vojvoda Toskane toliko volio svoje biljke jasmina da je svom baštovanu zabranio da ih poklanja bilo kome. Ali ljubav je pronašla svoj put. Baštovan, zaljubljen do ušiju, krišom je poklonio jedan cvijet djevojci koju je želio da oženi. Taj mali čin doveo je do njihove svadbe, a do danas, jasmin u Italiji simbolizuje ljubav i sreću.

Lako je povjerovati u takve priče dok šetate ovom stazom…

Skrivena oaza u srcu grada

Dok se grad polako budi iz svoje zimske uspavanosti, oživljavaju i prostori gdje se istorija i savremeno, nenamteljivo srijeću. A malo koje mjesto to dočarava bolje od skrivenog dvorišta koje ste imali sreću da otkrijete, renesansno zdanje – Chiostro del Bramante. Sakriven blizu Piazza Navone, ovaj manastirski klaustar iz 16. vijeka, djelo je slavnog Donata Bramantea, danas jedna od najljepših kulturnih oaza u Rimu. U sklopu zdanja nalaze se umjetnička galerija i kafić i to je ujedno i veoma mirno mjesto, skriveno od gradske gužve. Dok sjedite pod njegovim gracioznim arkadama, uz espresso (ili, budimo iskreniji, Aperol Spric), bolje razumijete suštinu takozvanog “bezbrižnog uživanja” – koji Italijani s pravom nazivaju dolce far niente.

Koncept najsličniji ovome je vjerovatno Kuslevova kuća kod nas. U srcu Podgorice, na desnoj obali Ribnice, stoji kao jedno od rijetkih arhitektonskih svjedočanstava prošlosti. Ova rezidencija prvog podgoričkog zubnog ljekara nije samo istorijski dragocjena, već predstavlja značajan primjer rezidencijalne arhitekture iz prvih decenija XX vijeka. Danas, pod okriljem JU Muzeji i galerije Podgorice, Kuslevova kuća je svojevrsan dom umjetnosti i kulture, mjesto susreta, izložbi, koncerata i promocija. Zašto nemamo više ovakvih mjesta u Podgorici?

Magija popodnevnog aperitiva

Sa toplijim danima, i naš društveni život postaje aktivniji. Zamislite situaciju: Veče je tek počelo, završili ste posao i raspoloženi ste da se malo (ali ne previse) opustite. Vjerovatno ste i gladni ili razmišljate o tome šta jesti za večeru. Na putu ka kući nailazite na poznato mjesto gdje ćete sresti prijatelja ili možda dva, naručiti piće i uzeti nešto za grickanje. Ništa što bi moglo pokvariti apetit za večeru, naprotiv – nešto što će ga još više podstaći. Upravo to je aperitivo.

Riječ „aperitivo“označava i sam ritual odlaska na piće prije večere i vrstu pića koje se tada pije. Dolazi od latinske riječi koja znači „otvoriti, a u italijanskom jeziku još uvijek se koristi izraz da nešto „otvara želudac“, kada miriše toliko primamljivo da vam odmah proradi apetit. Kada na primjer čujete kako se nešto prži u kuhinji ili osjetite miris omiljene torte koja se peče u rerni.

Stoga ne čudi što su oni koji su osmislili aperitivo ritual ujedno i kreirali idealna aperitivo pića. Ritual aperitiva, kakav danas vidimo u italijanskim gradovima, formalizovan je u 18. vijeku nakon što je Antonio Benedetto Carpano izmislio vermut. Njegov vermut je osmišljen kao aperitiv i usvojio ga je lično kralj Vittorio Emanuele II kao kraljevski aperitiv, čime je dodatno učvrstio ideju ispijanja pića radi pripreme želuca za večeru. Danas aperitivo i dalje zauzima važno mjesto u italijanskom društvenom životu i podjednako se odnosi na hranu, piće i druženje.

Naravno, kao i sve što je povezano sa hranom i pićem u Italiji, i ovdje postoje pravila. Pića za aperitiv su obično lagana, suva ili blago gorka, poput proseka, vermuta, Kamparija i Aperola. Tu su i bezalkoholne verzije, kao što su Sanbitter ili Crodino. S druge strane, tu su jaka pića poput rakije, sambuke ili amara, poznati i kao "ammazzacaffè" („ubica kafe“), jer se piju nakon espresa posle večere, kako bi pomogli varenju teškog obroka. Tradicionalno, uz aperitivo dolazi mala, besplatna porcija grickalica (stuzzichini) koju čine orašasti plodovi, masline, čips, sir ili suhomesnati proizvodi. Međutim, sve češće se umjesto klasičnog aperitiva nudi nešto što se zove "apericena" – kombinacija aperitiva i večere. U suštini, to je bogatiji, često pretrpan švedski sto sa ostacima ručka koji se ponovo serviraju i uključeni su u cijenu jednog pića. Spric (spritz), koji je najpoznatije aperitiv piće u Italiji pravi se od proseka, Aperola ili Kamparija, s malo soda-vode i puno leda. Drugi popularni kokteli su Negroni i Amerikano.

Za one koji žele da organizuju aperitiv kod kuće, dovoljni su sir, suhomesnati proizvodi i bruskete.

Dakle, aperitiv je više od pića – to je način da se opustite, uživate u dobrom društvu i lagano se pripremite za večeru.

Ako vas je ova priča o aperitivu barem malo zaintrigirala i približila vam italijanski stil života, onda imam jedno iznenađenje za vas. Podijeliću sa vama recept za jedan sofisticirani, ali nepretenciozan koktel, moj omiljeni – Washed Negroni, recept Mattea Zeda, legendarnog majstora miksologije kojeg sam upoznala u Rimu.

Negroni je već sam po sebi klasik, ali ovaj twist ga čini manje gorkim i jednostavno – pravim pićem za toplije dane.

Washed Negroni
30 ml Gin
30ml Biancosarti
30 ml Vermut Bianco
30 ml Liquore Fiori di Sambuco (liker od cvijeta zove)
2 dash (kapi) Angostura bitter-a

Salute!

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7