Nasilje, u različitim oblicima, prisutno je oko nas. Da li u neposrednom okruženju, ili kod komšija naših rođaka, na ulici, u javnom prostoru, tek gotovo da ne prođe dan da ne svjedočimo nekoj formi nasilja. Privikli smo se na to toliko da većina skoro i ne registruje, a kamoli reaguje.

U slučajevima nekih težih posljedica prisutna je kratkotrajna nevjerica u javnosti, a zapravo većina nas svojim (ne)činjenjem nesvijesno doprinosi takvom ambijentu.

Od, naizgled, naivnog do ozbiljnih posljedica nije dug put, jer se tretiranjem kao bezazlenih pojedini obrasci ponašanja usvajaju kao prihvatljivi, a onda ne treba da čudi porast prisutnosti nasilja.

Jedan od čestih oblika nasilja je nasilje nad ženama.

Robujemo stereotipima, čak i onda kada deklarativno osuđujemo posljedice istih.

Tema rodne ravnopravnosti nerijetko nailazi na impulsivno negativnu reakciju. Pomenite je i moći ćete da čujete komentare: “Šta ‘oće one više”, “A, evo su ravnopravne ako se išta broji”, “Pričaju o ravnopravnosti, a da daš nekoj od njih da cijepa drva, odma’ će da se pobune” i tome slično.

Iza tih komentara najčešće ne stoji dublje promišljanje suštine ravnopravnosti, pa i rodne.

Ovakvi stavovi proizilaze iz nesvijesno preuzetih predrasuda o jednom rodu kao dominantnijem.

Sjetimo se neke situacije iz svakodnevice, koju smo zasigurno imali, kada stojimo pored osobe suprotnog pola, nebitno u kakvom smo međusobnom srodstvu/odnosu, važno je da smo istim povodom na nekom mjestu.

Ukoliko je to vrtić ili škola, zaposleni/a će, dok govori o tome kako su djeca provela dan, da li su jeli, kakva su im postignuća, dominantno se obraćati osobi ženskog roda.

Ako dođemo kod automehaničara, obraćanje će biti isključivo usmjereno prema osobi muškog roda.

Dakle, pretpostavljamo stepen poznavanja neke materije od strane muškarca ili žene na osnovu njihovih rodnih uloga baziranih uglavnom na stereotipima, iako o konkretnim osobama koje su pred nama ne znamo ništa.

Evo još jedan primjer iz svakodnevice. Na, uslovno rečeno, neutralnom terenu, u prodavnici, u redu pred kasom stojimo suprug i ja, oboje iza korpe u kojoj su namirnice. Nepoznati muškarac nam prilazi uz molbu da prvi stane u red jer ima manje artikala. Pritom, ne reaguje na moje “Izvolite”, već čeka potvrdu od mog supruga. Tek kad je i od njega dobio saglasnost, stao je ispred nas zahvalivši isključivo njemu.

Nedavno, desila se slična situacija s tom razlikom što je tada moj suprug prvi rekao “izvolite”. Tada se na moju saglasnost nije čekalo.

Ove, naizgled banalne, situacije najbolje oslikavaju duboku ukorijenjenost predrasuda prisutnih u našem društvu.

Tema je, nažalost, toliko duboka da se o njoj može govoriti neprekidno i sa mnogo aspekata. Primjeri su brojni, od podrazumijevanog odricanja ženskog djeteta od prava nasledstva u korist braće, preko tretiranja muškog potomka jedincem bez obzira na broj sestara koje ima, ili “kompletiranja” porodice tek kada se rodi sin, pa sve do osjećaja prava da se žena “vaspitava”, čak i batinama.

Djeca nam i dalje, u savremenom dobu, odrastaju sa prihvatanjem shvatanja da su žene slabiji pol i da im je “potrebna muška ruka da ih vodi kroz život”.

S druge strane, kada muškarac živi bez osobe ženskog roda kaže se da je “jadan, jer nema ko oko njega da radi”.

Dakle, uz nesvijesno pripisivanje slabosti “jačem polu”, žene se tretiraju na način što im se kao glavna svrha navodi pružanje ispomoći.

Često se može čuti da ovakva postavka stvari nema nikakve veze sa nasiljem. Ipak, zanemaruje se činjenica da su vrste nasilja brojne, te da ovakva shvatanja kreiraju ambijent za nasilje, pa i fizičko.

Sa slučajevima femicida, najbrutalnijim vidom nasilja nad ženama, svi smo upoznati i svi smo ih, bar načelno, osuđivali, a malo šta je urađeno u pravcu spriječavanja nekih novih.

Pored femicida, nasilje može biti ispoljeno u raznim, manje ili više vidljivim, oblicima.

Svjedočila sam situaciji u kojoj se žena povlači pred osmogodišnjim sinom, koji se zalijeće prema njoj stavom i pogledom koji govori “Bolje ti je da ućutiš”! Slika jasno prezentuje uobičajnost u odnosima, koji predstavljaju obrazac ponašanja koji je kopiran i koji se, očigledno, ponavlja.

U prilog svemu prethodno navedenom svjedoči i postojanje hashtag-a na društvenim mrežama koji glasi “bijem ženu”. Pomenuti hashtag naći ćete na snimcima i profilima muške populacije uglavnom mlađe starosne dobi.

Na jednom videu je i natpis “Da je žena kao ova kruška (kruška za boks, prim.aut.) sve bih ženio života mi. Samo ćuti i prima udarce”.

U kakvom okruženju stasavaju mladi naraštaji i u kakvom društveno kontekstu funkcionišu kada se smatra zanimljivim i popularnim iznošenje i promovisanje ovakvih pogleda? Nije li to očigledna posljedica stereotipa kojih se pokušavamo osloboditi, iako dio populacije smatra da su nastojanja u tom pravcu isključivo “ženska stvar”, te da su prenaglašena i nepotrebna.

Ni politika društvenih mreža, ni društvena zajednica, ni pratioci, a u krajnjem ni roditelji odgovorni za vaspitanje pojedinaca koji u ovome ne vide ništa loše, ne reaguju, bar ne adekvatno i učinkovito.

S druge strane, poznata i, nažalost, prisutna izreka “Dobro je, ne bije te” koristi se kao prikaz postignutog “idealnog” zajedničkog života, kao da svi drugi oblici nasilja i atak na lično dostojanstvo, ako su prisutni, nisu dovoljno ugrožavajući po psihu i lični integritet žene koja im je izložena bilo u porodici, na radnom mjestu, ili bilo gdje drugo.

Negiranje potrebe da se radi na rodnom osviješćivanju upravo je dokaz duboko ukorijenjenog nedostatka shvatanja da žene nisu slabiji pol kojem je “dobro i to što imaju”, već da su ravnopravna ljudska bića čija se snaga ogleda upravo u činjenici da se svojom osviješćenošću, odlučnošću i istrajnošću kroz istoriju, od polazne potpune neravnopravnosti, bore i danas za jednaka prava koja im pripadaju.

Suština je da je, kao posljedica patrijarhata, savremeno društvo postavljeno kao “muško”, a da je, nasuprot tome, nedvosmisleno prijeka potreba da svaka osoba, bez obzira na rodnu pripadnost, ima jednaka prava i da se razvije svijest o tome da niko nije dužan da trpi bilo koju formu nasilja i neravnopravan položaj u bilo kojem društvenom kontekstu.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7