Evropski parlament je još jednom Crnoj Gori poslao izvještaj koji se teško može svesti na uobičajene diplomatske formulacije o „napretku i izazovima“. Ton ovog dokumenta, koji je pripremio izvjestilac Marjan Šarec, mnogo je direktniji: napredak postoji, ali je spor, nedovoljan i konstantno zakočen političkim uticajem i slabim institucijama.

Iako se Crna Gora i dalje formalno vodi kao najnapredniji kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, Brisel sve jasnije poručuje da se ta pozicija ne održava deklaracijama, već konkretnim reformama. A upravo tu nastaje problem.

U javnosti se, s druge strane, održava slika optimizma i „blizine dogovora“. Tako je premijer Milojko Spajić na Međuvladinoj konferenciji u Luksemburgu poručio da je vlast blizu dogovora sa opozicijom o ključnim pitanjima evropske agende. Međutim, izvještaj Evropskog parlamenta i poruke iz njega više idu u smjeru da takav dogovor, u stvarnosti, još uvijek nije ni blizu finalizacije, jer Brisel i dalje insistira na političkom konsenzusu koji očigledno ne postoji u punom obliku.

Drugim riječima, dok se u javnosti govori o „napretku dogovora“, izvještaj govori o potrebi da se do dogovora tek dođe.

Najveći teret i dalje nosi pravosuđe. Evropski parlament izražava zabrinutost zbog političkog uticaja na sudije i tužioce, ali i zbog dugotrajnog nepopunjavanja ključnih pozicija, naročito u Ustavnom sudu. U Briselu se to ne posmatra kao tehničko kašnjenje, već kao ozbiljan institucionalni problem koji direktno utiče na vladavinu prava i izborni sistem.

Zbog toga se insistira na hitnim imenovanjima u pravosuđu, ali isključivo kroz transparentne procedure zasnovane na stručnosti, integritetu i meritokratiji, bez partijskih dogovora i političkih trgovina.

Upozorenja se nastavljaju i kada je riječ o sudskom sistemu koji i dalje ima veliki broj neriješenih predmeta, posebno u oblastima korupcije i organizovanog kriminala. Poruka Brisela je jednostavna: bez rezultata u tim predmetima, nema ni stvarnog evropskog napretka.

Posebnu pažnju izaziva dio izvještaja koji se odnosi na usvajanje izmjena Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost. Evropski parlament konstatuje da su te izmjene usvojene uprkos ozbiljnim kritikama opozicije i civilnog sektora, što dodatno otvara pitanje transparentnosti i inkluzivnosti zakonodavnog procesa.

Zato se ponavlja zahtjev da se svi zakoni koji se tiču evropskih integracija donose kroz stvarni dijalog, a ne kroz preglasavanje.

Jedna od najosjetljivijih tačaka ostaje RTCG. Evropski parlament izražava zabrinutost zbog političkog uticaja na javni servis i podsjeća da on mora biti nezavisan, a ne pod kontrolom bilo koje vlasti. Uz to, upozorava se i na pritiske na novinare i predstavnike civilnog društva, uključujući neformalna pozivanja i ispitivanja zbog kritičkih stavova.

Sve to, u očima Brisela, stvara ambijent u kojem sloboda izražavanja nije dovoljno zaštićena.

Paralelno, izvještaj se bavi i pitanjem spoljnog uticaja i hibridnih prijetnji. Evropski parlament izražava zabrinutost zbog rastućeg malignog stranog uticaja i kampanja dezinformacija koje, kako se navodi, mogu destabilizovati demokratske procese i društvenu koheziju.

U tom kontekstu pominju se Kina, Rusija i Srbija kao akteri čiji uticaj izaziva zabrinutost u pogledu suvereniteta i otpornosti institucija.

Posebno se problematizuje i politička instrumentalizacija vjerskih institucija, uz jasan stav da one moraju ostati nezavisne od stranih političkih uticaja i u potpunosti u skladu sa sekularnim poretkom države.

Važan dio izvještaja odnosi se i na identitetska pitanja. Brisel upozorava da se mora voditi pažljiv i inkluzivan pristup kako bi se izbjegla dalja polarizacija društva, naročito kada je riječ o izmjenama zakona o državljanstvu i potencijalnom dvojnom državljanstvu, za koje se ocjenjuje da mogu imati dugoročne političke posljedice.

Upozorava se i na istorijski revizionizam, uz jasnu osudu svake glorifikacije ratnih zločinaca i negiranja ratnih zločina, što se smatra nespojivim sa evropskim vrijednostima.

Takođe se upozorava na političke projekte koji se zasnivaju na etničkom objedinjavanju regiona, uključujući koncept tzv. „srpskog sveta“, za koji Brisel smatra da je nespojiv sa evropskim integracijama i dobrosusjedskim odnosima.

U dijelu koji se odnosi na javnu upravu, konstatuje se praksa zapošljavanja bez jasnih kriterijuma i procjene potreba, što slabi princip profesionalizacije i meritokratije.

Ne zaobilazi se ni pitanje prostora i životne sredine. Evropski parlament izražava zabrinutost zbog intenzivne gradnje u Boki Kotorskoj, koja je pod zaštitom UNESCO-a, kao i zbog potrebe da se konačno obezbijedi pravna zaštita Miločerskog parka.

Uprkos kritikama, izvještaj priznaje i određene pomake: Crna Gora je u potpunosti usklađena sa vanjskom i bezbjednosnom politikom EU, članica je NATO-a i koristi određene benefite evropske integracije kroz SEPA, Plan rasta i najavljene olakšice poput „roaming kao kod kuće“.

Ali ključna poruka ostaje ista, to nije dovoljno.

Kako naglašavaŠarec, suština više nije u političkim izjavama, već u sposobnosti da se sprovedu reforme u pravosuđu, borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

I tu se vraća osnovni zaključak izvještaja: Crna Gora može naprijed, ali samo ako se prekine praksa da se institucije posmatraju kao politički plijen, a evropski put kao PR kampanja.

Sve ostalo, iz perspektive Brisela, ostaje odlaganje stvarnih problema.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7