Nenametljivi, tihi, gladni, trpeljivi, ponizni, zahvalni kad im se udijeli nešto, makar to bilo i nevoljno, podnoseći bez riječi hladnoću, vrućinu, glad, poniženja i kritike. Ljudi sjenke. Stalno u strahu da ne uvrijede koga. Ovo je opis za većinu beskućnika.

Ko su ti ljudi, zbog čega su postali to što jesu? Pitanja su mnoga. Uglavnom, oni obezbijeđeni ih optužuju da su sami krivi za svoj status – da su to poročni ljudi, psihički bolesnici, besposličari. Možda i jesu poneki, a drugi su postali poročni od jada i muke što su završili tako – na rubu društva.
Ali koliko ima i previše poročnih i besposlenih ljudi koji sasvim dobro žive, imaju luksuzne, udobne kuće i svaku vrstu hrane i pića. Ako neko i jeste završio zbog poroka na ulici, ko zna šta ga je na to navelo i koja je njegova životna priča.

Iako živimo u modernom društvu raznih ljudskih prava, beskućništvo se nije iskorijenilo – naprotiv, postalo je mnogo zastupljenije. Amerika, najrazvijenija svjetska država, imala je 2013. godine čak 2,5 miliona djece koja su u jednom trenutku bila beskućnici. Šta su sad djeca kriva zbog svog socijalnog statusa?

Beskućništvo je oduvijek, pored prezrenja i podozrenja većine, motivisalo brojne umjetnike, književnike i mistike. Recimo, baš su Hans Kristijan Andersen i Dostojevski napisali tužne priče o djeci beskućnicima. Andersenova je priča „Djevojčica sa šibicama“, a Dostojevskog „Božićni položajnik“.

Sam Isus Hristos je za sebe rekao „da Sin čovječiji nema gdje glavu zakloniti“. Sa ovim kao da se solidarisao sa svim beskućnim i ubogim svih vremena. U prilog ovome govori i jevanđelska priča o bogatašu i ubogom Lazaru, gdje posle smrti bogataš, zbog svoje nemilosrdnosti, završava u paklu, a ubogi Lazar – bolesni, prljavi beskućnik, kome su psi lizali rane ispred bogataševe kuće – u naručju Avramovu.

U hrišćanstvu se formirao specifičan tip dobrovoljnog beskućništva — jurodivost. Iako ne obavezno, jurodivi su često bili beskućnici, ponašajući se nekonvencionalno, trpeći glad, žeđ, hladnoću, žegu, uvijek idući u istom odijelu i prešeći. Najpoznatiji je primjer Sveta Ksenija Petrogradska.

Mnogi ljudi su bar na kratko, a da nijesu svjesni, bili beskućnici. Sigurno ste čuli za priče ljudi koji su, dolaskom na studije u veliki grad, znali da prespavaju na klupi u parku ili na autobuskoj i željezničkoj stanici. Ovo su i najpoznatija mjesta gdje beskućnici uopšte i provode noći.

Po svjedočanstvima nekih od njih, od kada se probude ujutro, razmišljaju gdje će spavati uveče. Ako i nađu mjesto, često su na meti huligana, nesigurni svugdje. Sigurno se sjećate Kjubrikovog filma „Paklena pomorandža“.

Pored svega, problem beskućnika je i izlazak iz sistema, pošto izgube ili im ukradu lična dokumenta, pa često ne mogu da koriste zdravstvene, socijalne i druge usluge. Ovo se posebno odnosi na osobe koje su na ulici završile usljed mentalnih bolesti, što je karakteristično za velike evropske i američke gradove.

Ljudi i žene koji su izgubili gotovo svaki kontakt sa stvarnošću, umotani poput kornjača u kartonske kutije – nezainteresovanost prolaznika za njih, čiji psi usput i uriniraju po njima. Nažalost, ovo je realnost modernog doba.

Mnoge poznate ličnosti su tokom nekog perioda svog života bili beskućnici. Muzičar Kurt Kobejn je kao tinejdžer, nakon što je istjeran iz kuće, živio ispod mosta. Glumci Silvester Stalone, Džim Keri, Hali Beri i mnogi drugi takođe su bili beskućnici.

Ovo samo govori da se ne treba predavati, jer iako se neko nađe na društvenom dnu, može dostići i zvijezde.

Nažalost, kod nas je čuvena muzičarka i multitalentovana osoba Margita Stefanović završila pri kraju svoje karijere i života u prihvatilištu za beskućnike.

Slična sudbina je bila i Mocarta, kao i supruge jednog od najvećih kompozitora ikada, Johana Sebastijana Baha koja je, nakon smrti muža, prosila ispred crkve Svetog Tome, za koju je njen muž komponovao.

Neki ljudi, nakon što su postali beskućnici, izvršavali su ili pokušali samoubistvo, naročito ako su prije toga bili ugledne i bogate ličnosti.
Jednom od takvih se, prema predanju, javila Presveta Bogorodica i rekla mu da je u raju vidjela mnoge ubožjake i prosjake, a samoubice – slabo.

Izgleda da će se beskućništvo i siromaštvo održati do kraja, jer sam Gospod Isus Hristos kaže: „Ubožjake imate svagda.“

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7