Funkcija je jako važan pojam. Mnogoznačan, ali time i dobija na važnosti. Suštinski potpuno je razumljiva važnost ovog pojma budući da, u osnovi, podrazumijeva ulogu odnosno zadatak nekog ili nečega koji omogućava operativnost šireg sistema.

U matematici, informatici, fizici, biologiji, društvu – funkcija je okosnica svih važnih dešavanja.

Da bi funkcija opravdala svoj suštinski naziv, elementi koji je vrše treba da ispune preduslove neophodne za to.

Uzalud ćemo, primjera radi, broj pet pokušati da uguramo da obavlja zadatak u funkciji koja svojom postavkom zahtijeva sedmicu – nećemo doći do tačnog rješenja.

Ili, ako pokušamo da u skoro idealnom sistemu kakav je organizam, slijepo crijevo prišijemo na mjesto tankog – organizam neće funkcionisati.

Iako su u konkretnom slučaju previše pojednostavljeni primjeri, ipak plastično prikazuju odnos karakteristika elemenata, njihove funkcije i uticaja na rad šireg sistema.

Dakle, egzaktnost prirodnih nauka i sistem funkcionisanja prirode odmah pale alarm na sve nekompatibilnosti.

U ovom kontekstu, društveni sistemi su mnogo kompleksniji, ali ne obavezno i operativniji.

Institucionalna funkcija, osim svog inicijalnog smisla, oduvijek je, osim operativnog, imala i dodatni socijalni aspekt – pitanje ugleda.

Ugled je društveno determinisan pojam. Kako će biti neposredno shvaćen u svakodnevici zavisi od konkretne društvene zajednice.

Prilikom primjene ovog pojma, po pravilu, uvijek se kreće od istih postulata, među kojima se prvenstveno navode časnost i obrazovanost.

Naslijeđen obrazac i, usudiću se iznijeti vlastito mišljenje, potpuno opravdan.

Prvi iskazuje etički aspekt ljudskog djelovanja i brigu o drugima, a drugi spremnost na ličnu nadogradnju i brigu o sebi.

Sa razvojem društva, usložnjavanjem i mijenjanjem socijalne stvarnosti i društvenih uloga, multipliciranjem društvenih i institucionalnih funkcija došlo je do pomjeranja i u shvatanju ugleda, odnosno onoga što se pod tim pojmom podrazumijeva.

Institucionalna funkcija je postala, maltene, sama po sebi dovoljna da bi pretpostavke za zavrijeđivanje ugleda bile ispunjene, a istovremeno kriterijumi za dobijanje iste značajno su sniženi.

U tako usložnjenoj društvenoj stvarnosti, kakva je današnja na globalnom nivou, snalažljivi su pretekli obrazovane. Pojedinac/ka, na primjer, može imati veliko i praktično primjenjivo znanje iz date oblasti, ali ne i oportunizam kao karakternu crtu. Time, u savremenom društvenom kontekstu,  udaljava se od centara moći. Brzina odvijanja i smjene društvenih događaja često ne ostavljaju vrijeme za sistematičnost karakterističnu za znanje koje proizilazi iz obrazovanja i iskustva, već zahtijevaju prilagodljivost na uštrb istog.

Na ovaj način dolazimo do situacije da funkcije, koje su nekada bile povezane sa ugledom utemeljenim na profesionalnim kvalitetima, nerijetko pokrivaju pojedinci/ke po osnovu svog oportunizma.

U slučajevima kada navedeno postane praksa, a ne izuzetak, umjesto pojedinačnih mikro-sistema, trpi kompletan sistem koji svoje funkcionisanje temelji na ovakvom principu raspodjele funkcija.

Upravo tako dolazi do zamjene pojmova – funkcija postaje sama po sebi cilj, a ne sredstvo za postizanje opšte dobrobiti. Time sistem je na gubitku jer mu je otežano funkcionisanje usljed nedostatka odgovarajuće operativnosti bazirane na znanju. Na dobitku budu pojedinci/ke ili grupe koji svoje usko postavljene interese bivaju u prilici da zadovolje bez obzira na stepen stručnosti za oblast koja im je povjerena.

U savremenim društvenim zajednicima, ne po pravilu ali nerijetko,  institucionalni položaj sam po sebi dobija respekt, bez obzira na to ko ga zauzima. Time ne treba da čudi nagla promjena odnosa zajednice prema pojedincima/kama u periodima kada su i kada nisu na cijenjenoj funkciji. Ista je tijesno povezana sa ugledom u javnom mnjenju.

Suština se nalazi u činjenici da društvena zajednica cijeni funkcije kao takve, a ne osobe koje ih pokrivaju, njihove karakteristike i potencijale.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7