,,Nemoj da ga pritiskamo, da se ne naljuti“ – ubjeđuje zaposleni direktora i vlasnika jedne crnogorske firme koja se bavi trgovinom na malo i robu prodaje kataloški, dok vode razgovor o još jednom radniku te kompanije koji ponovo kasni sa uplatom rate.

Plate su bile, ali je čovjek laganica isključio telefončić i niko ga dobiti ne može dok već duže vrijeme duguje malo manje od hiljadu eura. Još bi se ta pahuljica nonšalantno nadurila ako je nadređeni pozovu i pitaju da uplati unaprijed dogovoreni dio.

Možda mislite: pa šta, jadan čovjek, ko zna koliko radi i muči se, ljudi krpe kraj s krajem, snalaze se…

Neće biti. Korektan čovjek koji vrijedno radi i ne laže, ali nema da vrati dugove, nema ni problem da se javi na telefon i kaže – izvini, u problemu sam, možeš li da me sačekaš i ostalo…

Ljutko-dužnik, međutim, u sebi krije izvrstan potencijal da postane javni funkcioner ili političar. On uspješno ignoriše poslove na koje se obavezao, ne dotiču ga prozivke da ne vraća dugove, naprotiv, one ga vrijeđaju, a osobe kojima bi trebalo da odgovara bez problema eskivira. I najbolje od svega: on opet nekako ima autoritet, jer i ljutka-dužnika sa početka ove priče vlasnik firme odlučuje da ne smara dok se sam ne javi.

E, upravo to je ono što me je inspirisalo i navelo da razmišljam – kako i pored svih ovih divnih osobina ljutko-dužnik uspijeva da zadrži svoj položaj ili kredibilitet?

Znam slučajeve ljudi koji stvarno nemaju i koje su izbacivali iz stanova ako samo jedan mjesec nijesu uplatili kiriju na vrijeme.

Zašto taj surovi mehanizam u borbi za opstanak ne važi i za bilo kojeg primjerka ljutko-dužnika? Kako se on to uvijek nekako izmigolji, progleda mu se kroz prste, pronađe se pokriće za njegove loše postupke?

To je stvarno pitanje nad pitanjima u našem društvu, ako ga šire tumačite. Čini mi se da odgovor koji na njega imam nije najbolji i da postoji opasnost da pri njegovom obrazlaganju skliznem u generalizovanje, pa je bolje da to ne činim.

Ali, ono u šta vjerujem je da svaki put kad posustanete pred ljutko-dužnikom, rizikujete da učestvujete u stvaranju, za početak, jednog novog i upotrebljivog partijskog bota koji se, vremenom i strpljivo (jer ljutko-dužnici su naoružani strpljenjem i mudrošću), može dalje uspeti na političkoj ljestvici. Možda i potpuno nesvjesno, zalivate liderski pupoljak i pomažete mu da procvjeta u jednog pravog balkanskog lidera, kakav se samo poželjeti može.

Jedno popodne sam provela čitajući komentare ispod vijesti o tome kako su čelnici japanske željeznice uputili izvinjenje putnicima zato što je jedan voz napustio stanicu 20 sekundi ranije od planiranog, smatrajući da je to nedopustivo.

Najviše je bilo strašno zabavnih komentara. Ali jedan mi se posebno izdvojio: ,,A jesu li se izvinili za HOKOŠIMU, nuklearnu katastrofu koja je radijacijom zatrovala pola svijeta? A? Sjećate se kako su se reklamirali kad su čistili terene poslije utakmica, kako bi svi mislili da su dobri i odgovorni? Međutim, nijesu išli da čiste okean, a? Iskulirali znači, ipak nijesu toliko odgovorni, čista gluma!”.

Nije važno što autor komentara ne zna da nikakva “hokošima” ne postoji. Fukušima, to da. Ali, koga briga, hokošima – fukušima, sve je to isto. Uglavnom, skupio je masu lajkova na ovo, više nego pronicljivo, zapažanje.

Inače pamtim gomilu nepotrebnih stvari, ali sad je stvarno zgodno što sam upamtila ovaj komentar. Uvjerena sam da ga je napisao jedan ljutko-dužnik. Već zamišljam razne verzije njegovog odgovora vlasniku firme s početka teksta kad bi ga ovaj, hipotetički, pozvao da mu vrati dug: “A ne zoveš … (napiši ime bilo kojeg političara u zavisnosti od političkih anti/sim-patija) da ti vrati … (prisjeti se bilo koje posljedice bilo kojeg postupka nekog vlastodršca koji je ikad ikog na neki način oštetio)? To ne, a? Mene si našao da drndaš, a? Znači nijesi toliko pravdoljubiv, a? Čista gluma!”.

U svim verzijama, tako bi nekako, otprilike zvučao. Pustimo mašti na volju.

Činjenica je da će se u Crnoj Gori naći opravdanje za voz koji nerijetko kasni po 10 sati ili više. Činjenica je da će se naći opravdanje i za nekog, bilo kog, biznismena, političara, partijskog ratnika, direktora nekog lokalnog preduzeća, ministra,… koji mnogo krade i laže. Činjenica je da će se naći opravdanje i za ljutko-dužnika koji samo malo kraducka i lažucka.

Samo će čelnici japanske željeznice koji su uputili izvinjenje putnicima zato što je jedan voz napustio stanicu 20 sekundi ranije od planiranog, smatrajući da je to nedopustivo, biti ismijani.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7