Uoči predstavljanja godinu dana “rezultata” rada Ministarstva energetike u Vili Gorica, misli me nepogrješivo vuku na čuveni Pekićev klasik, jer kako drugačije nazvati današnje stanje u našoj energetici, koja je partijski “utamničena” i okovana sistemom partijskog samoupravljanja. Taj današnji dogadjaj, i prezentacija “rezultata rada” polovičnog ministarstva, na čelu sa Ministrom-kandidatom za gradonačelnika, biće gotovo sigurno parada populizma, manipulacija i partijskog klijentelizma, upakovana u oblande ekspertsko-senzacionalističkih najava i praznih obećanja.

Minuse neće niko očigledno uspjeti da obriše, da li će ih smanjiti, pomoću već oprobanih metoda, to je jedina stvar koju bi valjalo sjutra čuti. Neće niko ni spominjati ni električnu energiju koju nismo kupili a koju smo mogli da kupimo po 75 eura po MWH, u jednom trenutku, jedino ako se javi neko od savjetnika da izvuče neki mjesec ili nedelju dana koji popravlja prosjek godišnjeg brodoloma EPCG.

Za sve će Ministar naći opravdanje, i u stilu izajava “nije to baš tako” i slično, i tako pravdati nesporno loš rezultat.

Uglavnom u energetskim komanijama curi na sve strane, od EPCG-a pa do kćerki firmi. Dok nam Rudnik uglja postaje novo komunalno-logističko-komercijalno preduzeće, a zakupac u Željezari od početka novembra počinje posao koji još nije započet, u Solar gradnji makar cvjeta rad.

Pravi partijski rad, jer se ide službenim kolima u kampanju za Berane i radnicima drže partijska predavanja ispred službenih prostorija firme, nedaleko od hotela Berane. Predsjednica OD i izvršni direktor predano rade na razvoju partijske infrastrukture svoje stranke, i moramo priznati da je ova nesporno hrabra žena, hrabra zato što je prešla put od komunističkog pionira do lidera nacionalističke stranke pa na kraju odanog saradnika Andrije Mandića, iskoristila maksimalno priliku koju joj je pružio Ministar Mujović.

Godina, je prošla i u Željezari, a opasni otpad nisu pojeli skakavci, već i on stoji utamničen i dalje u prostorijama valjaonice u kojoj bi novi zakupac trebalo da razvija proizvodnju. Ovim putem dajem savjet novinarima da pitaju Ministra koji je kritikovao prethodni bord direktora, zasto nije riješio pitanje otpada, da li to spada u ingerencije borda uopšte!? Ja ću vam odgovriti: Tender se ne raspisuje jer nema para! Aktuelni bord je mijenjao komisiju za raspisivanje tendera, i zato se kasni sa svim! Svo to kašnjenje naravno povlači kazne od ekološke inspekcije koje iznose nekolike stotine hiljada eura! Ali koga briga za to, platiće građani Crne Gore!

Pisao sam više puta o partijskom uticaju u energetskim kompanijama, i moram priznati da je u vrijeme DPS-a, sve to nekako izgledalo mnogo suptilnije dok danas imamo “one man show”, Predsjednika OD EPCG koji suvereno vlada energetikom, uz podršku ministra-kandidata za gradonačelnika krnjeg ministrastva, čija su najveća dostignuća minusi i memoradumi o razumijevanju. Koliko god je i u prethodom periodu partijski klijentelizam bio prisutan u energetici, predsjednik borda je bio pod određenom kontrolom, a najbolji dokaz za to je njegovo trčanje po skupštinkim halama i prikupljanje potpisa za izmjenu zakona o privrednim društvima, samo sa jendim ciljem da se smjeni bord direktora, koji mu je očigledno bio najveća prepreka za ostvarenje planova. Tako je godina “utamničenja energetike” i počela!

Ukoliko se nešto brzo ne promjeni, EPCG će ubrzo trebati novac i za isplatu plata (ukoliko ih naravno ne smanje, uz pomoć Ministra finansija koji predano radi na tome da izjednači javnu upravu sa korporativnim upravljanjem) i onda ne bi bilo ništa neobično da se pojavi neka memorandumska firma spasilac, i umjesto donošenja nove vrijednosti za državu Crnu Goru, dobijemo neki novi A2A…

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7