Ustav jedne države, taj najviši pravni akt na koji se zaklinju, pod kojim služe i koji bi trebalo da bude osnov za sve propise jedne države, češće je spisak nekih (lijepih) želja a ne formalni dokument. Ne govorim to iz ugla onih koji insistiraju da ovaj ili onaj poiltičar ne poštuje Ustav, jer ne poštuje ga nijedan. Ne govorim ni iz ugla nekoga ko zagovara “ustavni patriotizam” – jer je ta ideja, u crnogorskom kontekstu, prazna fraza, a i univerzalno zvuči kao floskula. Ustav je dokument koji se može i treba mijenjati; insistiranje na njegovom “obožavanju” pretvara ga u totem, čime se zabranjuje njegova dorada i unapređenje.

U prvom članu našeg Ustava stoji:
Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine.

Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava.

Nadam se da razumijete zbog čega je sve ovo spisak lijepih želja. Mi nismo nezavisni. Jedina razlika, kada pitate predstavnike političke klase, kao i istaknute predstavnike civilnog sektora pa i medije, je u tome prema kome treba da budemo zavisni. Iako će vam to zaviti u floskule, pa će jedni govoriti o “civilizacijskom okviru” a drugi o “istorijskim tekovinama i vezama”, svaka strana će nužno propagirati neku vrstu zavisnosti. Samim tim nismo ni suvereni, jer svoje odluke ne upodobljavamo građanima već različitim interesnim sferama.

Nismo demokratska država – to se iznova potvrđuje jer politička klasa nema namjeru da predstavlja one koji su ih birali, već laže na svakom koraku ili, još gore, ubjeđuje da ne treba da rade onako kako su obećali i kako ti isti građani žele, već nekako drugačije. Znate, oni su profesionalni političari, znaju bolje šta je to “dobro” za nas. A i ako su nas slagali i obmanuli, to je bilo za naše dobro.

Nismo ekološka država iako imamo praznik. Nismo država socijalne pravde. Iako su stvari tu nešto bolje poslednjih godina nego što su bile ranije, decenije u kojima su “tranzicioni pobjednici” živjeli na račun “tranzicionih gubitnika” neće se izbrisati za sekund. Pitanje je da li će se izbrisati ikad. Raslojavanje je ogromno, a težnja ka cementiranju klasnih razlika kroz razne modele privilegovanja vjerovatno će ostati trajna činjenica. Što se vladavine prava tiče, što manje rečeno, to bolje.

Tako ostaje ovaj izraz da je Crna Gora “građanska” država. Mnogi akteri u javnom životu to ističu. Mnogi sebe tako i definišu. Postoji i ona besmislena odrednica kojom su i mene često potpisivali a koja kaže “građanski aktivista”. Šta je tačno to građansko ostaje veoma dobro i nikad odgovoreno pitanje.

Građanske vrijednosti u sebi sadrže sve ove vrijednosti koje su navedene u produžetku tog člana Ustava. One govore i o demokratiji i o pravdi i o vladavini prava. Pored toga, one obuhvataju poštovanje ljudskih prava, toleranciju i međusobno uvažavanje te poštovanje javnog dobra.

U idealnim okolnostima, građanske vrijednosti bi trebalo da budu temelj svake demokratske politike. To bi značilo da se politička klasa postavlja transparentno i pošteno, poštujući volju građana izraženu na izborima. Da služe javnom interesu, a ne privatnim ili partijskim ciljevima te da rade na uključivanju različitih glasova, posebno manjinskih i marginalizovanih grupa i prije svega da ne podstiču podjele, već da grade zajedništvo i dijalog.

Jasno nam je da ovo nije slučaj, da se niko ne ponaša ovako. Umjesto toga imamo korupciju i klijentelizam, sveopštu partitokratiju što dalje stvara nepovjerenje u institucije. Istovremeno vidimo da ne postoji ni namjera da se radi drugačije, već se raspiruju identitetske podjele i polarizacija kao način da se izbjegne konkretan rad te da se umjesto toga građanima stalno pruža mogućnost “kvalitetne” svađe. Sve to ubija i “građansku” kulturu, odnosno zainteresovanost za učešće u javnom političkom životu.

Sve smo ovo i znali. Ne očekujemo puno od naše političke klase niti bi iko, sem članova tih istih partija, njih nazivao nosiocima bilo kakvih vrijednosti, samim tim ni građanskih. Uostalom, građanske vrijednosti ne dolaze “odozgo”, dobra volja s vrha može da olakša da one zažive, ali zahtjev dolazi odozdo, od onih koji nisu profesionalni političari. Ali radi se o sistemu koji je u konstantnoj relaciji jer razvoj tih vrijednosti “odozdo” zavisi od obrazovanja i ako želimo sistematski pričati o obrazovanju, ono zavisi od volje političara. Zato gledamo u nezavisne medije, organizacije civilnog društva i pojedince.

Postavlja se pitanje ko od onih koji stalno pričaju o građanskim vrijednostima zaista zastupa te vrijednosti. A one se najbolje zastupaju onda kada se na udaru nađu ljudi koji nisu vaši saveznici. One se zastupaju kada poznati ateista brani religijskog vođu jer su mu prava ugrožena i obrnuto. One se zastupaju kada se anacionalni zalaže za prava nacionaliste. Možemo reći i obrnuto – kada religijski vođa brani ateista i nacionalista kosmopolite. Ali od ovih prvih valjda više očekujemo jer su oni promoteri građanskih vrijednosti.

Nažalost, malo ko tako nastupa, malo ko se ponaša na taj način. Poziv na građanske vrijednosti je samo performativan čin signaliziranja vrline. On služi da se ukaže da neko drugi nije u skladu sa građanskim vrijednostima. Pritom, i taj poziv, i to duvanje u pištaljku se dešava i u situacijama koje mahom nemaju veze sa proklamovim građanskim duhom ali šta ima veze.
Ukratko rečeno, ideja da Crna Gora treba da bude građanska država je dobra. Šteta što se radi o mrtvom slovu na papiru koji je bezvrijedan iako ne bi trebalo da bude.

Vrijednosti mogu jedino postojati ako se upražnjavaju, svakodnevno i principijelno. U ovom trenutku, mi nemamo veliki broj partija, organizacija ili pojedinaca koji nose građanske vrijednosti. Nemamo veliki broj onih koji to razumiju. I da se razumijemo, to nije kraj svijeta, i u društvima na koja se ugledamo je “nekad bilo ovako”. Ali moramo biti svjesni sopstvenih problema da bismo ih rješavali. Jedan od njih je da, ako želimo građansko društvo i građanske vrijednosti, moramo prvo tražiti da se neko zalaže za te principe, da ih demonstrira, uvijek i svuda, pa da vidimo možemo li takvo društvo stvarno izgraditi.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7