Danas se, po drugi put i na skoro istu temu, oglasio Centar za rani razvoj i Klinički centar Crne Gore. Povod su brojni upiti roditelja, agresivne reklame „spasonosnih“ rješenja, suplemenata i raznoraznih „čudotvoraca“ koji obećavaju izlječenje od autizma.

Ono što posebno boli jeste činjenica da su pojedini „stručnjaci“ bili dovođeni i sponzorisani od strane određenih institucija, uprkos jasnim upozorenjima struke i samog Centra za rani razvoj. Kasnije se krivica svaljuje na same roditelje i nameće narativ kako oni nijesu znali da prepoznaju i spriječe prevaru. Tako se na leđa roditelja stavlja još jedan teret krivice, i to od strane onih koji niti poštuju niti uvažavaju one koji su nam potrebni kao kap vode žednom.

Nismo mi birali autizam, on je izabrao nas. Da, mnogi od nas su imali drugačije snove i nadanja. Da, mi volimo svoju djecu jednako, a usudiću se da kažem i za koju „jotu“ više, siguran sam da bi, da postoji kantar ljubavi, on prevagnuo na stranu nas koji živimo ovu borbu svakog dana, a ne na stranu onih koji iz udobnih fotelja odlučuju o sudbinama naše djece.

Često čujemo romantizaciju autizma. Hajde da budemo iskreni: autizam nije tragedija, on je samo jedna od osobina djeteta ili osobe. Ali, da li zna biti izazovan? Zna. Da li ima teških dana? Ima ih, baš kao što ima i onih prelijepih, kojih je možda i mnogo više. Od autizma možemo naučiti mnogo, kako da volimo bez obzira na razlike, kako da budemo strpljivi i kako da se radujemo malim stvarima, jer te male stvari su život.

Naše prepreke se ne nalaze u autizmu niti u našoj djeci. One se nalaze u sistemu, u njegovoj nebrizi, lažnim obećanjima i, jednom riječju, nečinjenju.

Dragi roditelji, saborci i prijatelji, ne nasijedajte. Nema prečica. Nema čarobnog lijeka. Magični terapeutski tretmani i razne „baba-vange“ su putevi koji vode direktno u pakao.

A sada par riječi za one koji bi trebalo da nas štite i uspostave sistem: Ima li vas? Dok se Crnom Gorom ređaju tragedije, osjećate li bar mrvu odgovornosti? Ako je ne osjećate zbog neispunjenih obećanja, pogledajte brojke. Stopa autizma se kreće oko 2,56 odsto prema najnovijim istraživanjima. To je talas koji će nas sve preklopiti. Citiraću profesora Glumbića: „Jedini razlog zašto nije proglašena epidemija je to što autizam nije BOLEST, nego stanje.“

Umjesto što od nas i naše djece pravite industriju na kojoj razni šamani zarađuju ozbiljan novac, pokažite volju. Okanite se floskula i lažnih obećanja. U suprotnom, nama će biti potpuno svejedno da li nam je na čelu resora ministar Šimun ili neki Šaman.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7