Ponekad se pitam – gdje zapravo ide svo to vrijeme koje prolazi? Da li nestaje u praznini, ili se negdje taloži, kao tihi svjedok svega što nismo stigli da kažemo, da volimo, da budemo? Ova rečenica nas proganja jer u sebi nosi istinu koju uporno ignorišemo: da sve što radimo, što jesamo, I pokušavamo da postanemo – odvija se pod okom neumoljivog, nemilosrdnog prolaza. Kao da je čitav ljudski rod izmislio rituale, forme, tehnologije i razonode samo da bi izbjegao da se pogleda u oči s istinom o vremenu. Tačnije – o sopstvenoj prolaznosti.

Ipak, najdublje u meni odzvanja ne pitanje kako vrijeme prolazi, već zašto toliko bježimo od toga da ga zaustavimo makar na tren – ne fizički, jer znamo da je to nemoguće, već egzistencijalno, unutrašnje. U susretima gdje pogled traje duže od rečenice, u tišini između dvoje ljudi, čini mi se kao da vrijeme zaista na trenutak gubi svoje zupčanike. Kao da se koleba.

To me dovodi do ljubavi. Ne ljubavi kao romantičnog ideala, već one suštinske – kao iskustva kroz koje sve drugo dobija dubinu. Ljubav kad je stvarna, ima tu rijetku moć da nas izmjesti iz hronologije. Nije da vrijeme tada staje, nego prestaje da nas gura. Ne jurimo ni naprijed, ni nazad.

Zato mislim da nisu izmislili nijedan jedini način da se vrijeme zaustavi ne zato što nisu pokušali, već zato što su tražili na pogrešnim mjestima. Tražili su u kontroli, u redu, u metodi. A vrijeme ne priznaje red. I ljubav mu nije suprotstavljena kao suparnik, već kao odgovor: tiha pobuna smisla protiv haosa prolaznosti.

Filozofi su to oduvijek znali. Augustin je rekao da zna šta je vrijeme, sve dok ga ne pitaš da ga objasni. Vrijeme i ljubav izmiču preciznim definicijama, ali ostavljaju svoj neizbrisiv trag. Taj trag se isprepliće u pogledima koji traju bez potrebe za riječima – tamo gdje vrijeme ne staje, ali ni ne boli.

Zato više ne tražim način da zaustavim vrijeme. Umjesto toga, učim kako da budem prisutna. Jer možda vrijeme nije neprijatelj, već poziv – da živimo dublje, osjećamo jače, i volimo hrabrije. Možda nije važno koliko traje, već kako ga nosimo u sebi.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7