Prosvećenii ljudi su ti svuda isti. Samo traže harmoniju i mir, propovjedaju pomirenje, žive ko askete. Takav je i naš Dalaj Lama od Montenegra. Sve više ti vitamina D uzima, pa je veći kontrast između boje kože i mudre sijede glave. Ali ne apsorbuje ga bilo đe. Osamio ti se na litice više Budve, oformio malu trošnu kolibu i meditira. Tek toliku da se ima đe sklonit od kiše, i lošeg vremena, kad mu dosade svijetla grada i gužve. Puca pogled, milina se budit tu. Polovno pokućstvo, no je to manje važno. Đe ima da mudraci voze jahte, spavaju u svili, i jedu luksuz?!? Smišlja nove pomiriteljske poruke, što bi sad ovom kvarnom narodu mogao poručit. Na vodi živi, koske od koljenica su već oglodane, pa pravim isposničkim načinom broji dane. E kako se može prosto živjet! Zaboraviše se vile i popeci te ih je nekad sa Krapom i Bečkim rado konzumiro. Nema više ni stare sokolove, te mu je krv grijala, u ovim hladnim i teškim vremenima, đe je narod na dobro navika, pa se raspomamio. Ostavilo traga, te i on šeta nabreklo puce, što se svaki tren može puštit.Sve ti je to bacio, svega se odreka zarad višeg cilja. Sad ti samo na zeru naroda pale ćirilice i kapelice. Mora nać unutrašnji glas da ga vodi, ne bi li se ponovo zaorile izvorne pjesme budvanskim šetalištem, ne bi li mu drugovi, sve vrsni stručnjaci, zapośeli odbore i preduzeca, oplemenili institucije i savjete, da Budva vrati stari Marovićevski sjaj.

Voli on to doba, fali mu! Svim se silama bori ne bi li ga kako povratio, kad je demokratski ratnik bio, te se borio za prava bližnjih. Onih baš najbližih. Žrtva kad je bio, progona i hajki, a tada mu je najljepše bilo. To su bila slavna vremena. Prsa u prsa sa glavnim protivnikom. Sad nema izazova. Mlati sa Mickeyem ko sa krpom, nije zanimljivo. Nije mu svojstveno da śedi neđe i naređuje, ko kakva kukavica. Samo ljuti boj se važi.

A što će?! Ova mu demokratska momčad, te drže bezbjednost, prosuše se. Nekad su se hrabrosti učili od drugih. Ali nije isto kad sam ideš, zagubi se petlja neđe. Ne paziše ni na časove orjentacije u prostoru, te ih Alija voza evo mjesec.

Uzdiže se Dalaj Lama. Nije kod kapelice, nego kolibice. Trudio se sličan bit bivšima, al agrarno ispliva iz svite mu. Sve ostalo su savladali, za materijalno eksperti postadoše, posrnuše u vizuelnom i mentalnom. Otud brdo. Nije džaba ona, ko na brdu ak i malo stoji, više vidi, no onaj pod brdom! Slava mu i milost!

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7