Iako se može činiti previše pojednostavljeno, gotovo svi problemi sa kojima se suočavamo – od slabljenja institucija, preko porasta kriminala i smanjenja povjerenja u vlast, do banalnih stvari kao nepropisno parkiranje – imaju jedan zajednički imenitelj: korupciju. Nažalost, političari i lideri nas često savjetuju kako treba živjeti, šta misliti i na šta se fokusirati, ali njihova “lekcija” o poštenju rijetko je u skladu s njihovim ponašanjem. U društvu u kojem je korupcija ne samo tolerisana, nego i utemeljena, teško je očekivati promjene.

Korupcija nije samo pitanje jednog sektora ili pojedinačnog slučaja. Nije to samo mito ili netransparentni tenderi. Korupcija je dugoročna praksa koja se temelji na donošenju odluka koje štete zajednici, bilo kroz političke kompromise ili “administrativne greške”. U suštini, korupcija je rezultat izbora pojedinca da slijedi vlastiti interes, a ne dobrobit društva u cjelini.
Svuda oko nas vidimo posljedice ovakvog pristupa. Obrazovni sistem, umjesto da obrazuje stručnjake, postao je mjesto za proizvodnju diploma. Zdravstvo posrće pod pritiskom nesavjesnog upravljanja i zloupotrebe resursa, čime se ugrožavaju ljudski životi. Sudski sistem, spor i selektivan, često favorizuje one koji imaju načina da izbjegnu pravdu. Ovi problemi nisu slučajni – oni su rezultat razgranate mreže koruptivnih praksi koje podrivaju temelje povjerenja u vlast i institucije.

Korupcija u svojoj suštini znači svjestan izbor da se ne učini ispravno, nego da se slijedi interes koji odgovara trenutnim potrebama. Svaki put kada neko odluči da ignoriše nepravilnost, prebaci odgovornost na druge ili se povuče jer je lakše ćutati nego se suprotstaviti nepravdi, korupcija pravi još jedan korak naprijed.

Jedan od najopasnijih oblika korupcije je proces njenog prihvatanja – kada ona postane očekivano stanje. Kada se više niko ne usuđuje postaviti pitanje, kada se greške opravdavaju okolnostima, ili kada loša praksa postane prihvaćena jer “svi to rade”, ona postaje nevidljiva. A kada korupcija postane nevidljiva, ona postaje neuništiva.

Izlaz nije u površnim promjenama ili privremenim rješenjima. U društvima gdje je korupcija duboko ukorijenjena, često se stiče utisak da se nešto mijenja, dok se problemi zapravo samo skrivaju na kratko. Suštinske promjene mogu doći samo kroz reforme koje uklanjaju uzroke, a ne samo posljedice. Potrebno je stvoriti okolnosti u kojima odgovornost postaje standard, a ne izuzetak.

Od lidera se ne traži savršenstvo, već hrabrost. Hrabrost da ne prate prečice i da ne mijenjaju pravila kako bi odgovarala situaciji. Promjena dolazi kroz konkretne akcije, a ne kroz izvinjenja ili prebacivanje krivice. Takve akcije pokazuju istinsku odgovornost prema zajednici i kreiraju temelje za dugoročni napredak.

Ako želimo društvo zasnovano na principima, moramo početi s temeljima. Umjesto da vjerujemo u obećanja, trebaju nam konkretni postupci i rezultati. Potrebno je jasno pokazati da su principi iznad ličnih interesa, da zakon treba poštovati, čak i kada je to teško i da svaka osoba, bez obzira na funkciju, mora odgovarati za svoje postupke.

Korupcija nije nepobjediva, ali da bismo je pobijedili, moramo biti spremni da se suočimo sa sobom – sa sopstvenim komforom i interesima. Iako ispravni postupci možda neće odmah donijeti plodove, oni će postaviti temelje za društvo u kojem vrijednosti nisu podložne interesima, nego pravdi i integritetu. Društvo u kom želimo da žive i prosperiraju naša djeca i djeca naše djece.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7