Iza sedam mora, postoji jedna mala gora. Prelijepa, plodna, što bi se reklo, raj na zemlji. Neveliko stanovništvo naseljava tu čarnu goru.

Živješe oni tako noseći se sa životnim okolnostima kao i bilo gdje drugdje na svijetu, nekad bolje, nekad lošije u suživotu sa svim svojim vrlinama i manama. Neko se okuražio na privremeni ili trajni život u udaljenim krajevima, neko ostao tu gdje jeste da čeka pravo i dobro vrijeme za koje mnogi vjeruju da taj prostor sa svim svojim karakteristikama zaslužuje.
Jednog dana, te gore list predstavi, pun elana, divne priče i još ljepša obećanja. Povjerovaše mnogi da je očekivano vrijeme stiglo.

Čuše ideje i planove o kojima su do tad samo maštali, a sad se činilo da je sve na dohvat ruke.

Poče organizacija aktivnosti za ostvarenje sna.

Prvo je svako iz svoje ostave trebalo da donese dio povrća i mesa ostavljenog za spremanje zimnice. Uradiše tako, a onda im organizator procesa dade natrag taj dio i reče da od njega istog dana spreme ručak. Time je ispunio svoje prvo obećanje – bogatije i šarenije trpeze istog trena.

Neki su bili presrećni, ali bilo je i onih kojima se taj sistem nije dopao. Ti se pobuniše. Organizator procesa, kako bi smirio pobunu, ponudi zajedničke aktivnosti u nadziranju radova na njivi. Jedan dio pobunjenika to prihvati znajući da to obećava njima bogatu zimnicu, a bez prolivanja znoja i izgaranja na suncu.

Ispostavi se da je njiva suviše mala i sa premalo vrsta povrća da bi se svi nadzorni elementi mogli poređati tu. Kreativnost organizatora procesa opet dođe do izražaja. Odredi pojedinačne nadzornike za svaki red povrća. Potom, imenova nadzornike za donošenje gajbi opet za svaki red pojedinačno. Trebalo je podijeliti i nadzornike za punjenje svake od njih ponaosob, pa tako i imenovati nadzornike u broju proporcionalnom broju gajbi koje je trebalo ponijeti. Postojali su i nadzornici za donošenje osvježenja drugim nadzornicima. Na kraju, maltene, bijaše više imenovanih nadzornika nego radnika koji su na njivi odrađivali sav posao.

Premorenim radnicima ne bijaše pravo što prikupljena dobra moraše da predaju i potom da ih kupuju po znatno višim cijenama nego što bi bilo realno. Ali, organizator procesa im objasni da će na taj način on da uštedi za njih njihov novac i da im ga isplaćuje kroz mjesečne nadoknade u vrijednosti tegle meda. Dodade, da im se to možda ne čini značajnim, ali budući da nemaju pčele, oni će biti na dobitku, čak će im omogućiti dostavu istog na prag od kuće.

I bila bi to samo još jedna obična bajka, da se u svakoj priči te vrste, u manjoj ili većoj mjeri, ne reflektuju stvarni događaji. No, i realnost je, kao i priča, podložna promjenama.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7