- Postoje likovi iz djetinjstva koji u nama ostaju mnogo duže i taj se osjećaj ne može objasniti prostom nostalgijom. Među njima, makar je to u mom slučaju, bez sumnje spadaju “Mumijevi” – neobična bijela stvorenja nalik na nilske konje, koje je stvorila finska književnica i slikarka Tuve Janson.
Ono što na prvi pogled izgleda samo kao bajka za djecu, zapravo je slojevit svijet ispunjen mudrim porukama, pitanjima o dobru i zlu, strahu, samoći i pripadanju.
U središtu priče je porodica koja živi u Dolini Mumijevih. Tu su mama Mumi, sa torbom koju nikada ne ispušta i ona je oličenje topline i ljubavi. Tata Mumi je zamišljeni sanjar, sklon pisanju memoara i razmišljanju o slobodi i smislu. Njihov sin Mumi prolazi kroz razne avanture i unutrašnje promjene koje su često simboli odrastanja, traženja identiteta i suočavanja s tugom i nepoznatim.
U jednoj od epizoda, “Zima Mumijevih”, Mumi se budi iz zimskog sna dok svi drugi još spavaju i otkriva svijet pod snijegom – hladan, tih i nepoznat. To je priča o samoći, strahu, ali i otkrivanju ljepote u novome. Umjesto da djecu štiti od tih osjećanja, Tuve Janson ih poziva da im priđu bez straha – da ih razumiju, a ne da od njih bježe.
Možemo reći da je Tuve Janson stvorila književnost koja ne potcjenjuje djecu. Prve knjige o Mumijevima napisala je tokom Drugog svjetskog rata. Prva priča, „Mumijevi i velika poplava”, nastala je u doba straha i nesigurnosti. Već tada, Dolina Mumijevih zamišljena je kao prostor gdje je moguće preživjeti, razumjeti se i voljeti uprkos svemu. Ipak, to nije bijeg od stvarnosti – opasnosti, gubici, pa i prirodne katastrofe redovno se pojavljuju u ovim pričama, ali se likovi sa njima suočavaju dostojanstveno i zajedno.
Ono što je posebno u pisanju Tuve Janson jeste to što nikada nije potcijenila dijete kao čitaoca. Nije mu nudila pojednostavljenu verziju svijeta, već svijet sa svim nijansama. Likovi tuguju, griješe, osjećaju stid, povlače se i vraćaju – baš kao i ljudi.
Zanimljivo je da su “Mumijevi” širom svijeta postali poznati i zahvaljujući japansko-finskoj saradnji. Početkom devedesetih godina, nastala je animirana serija na kojoj su radili i animatori iz Japana. Upravo ta verzija serije došla je do miliona djece, uključujući i onu na Balkanu.
U japanskoj kulturi postoji osjećaj za prolaznost i tišinu – za trenutke u kojima se spolja ništa ne dešava, ali iznutra – mnogo toga. Taj osjećaj savršeno odgovara svijetu Mumijevih. U jednoj epizodi, Svire – lutalica i filozof – hoda kroz prirodu u potrazi za savršenom proljećnom melodijom. Nema mnogo riječi. Samo šuma, mir, čekanje. Takve scene uče djecu nečemu što današnji svijet često zaboravlja: kako da budu sami sa sobom.
Japanski autori su osjetili ono najvažnije u “Mumijevima” – tihu, nježnu tugu i ljepotu svijeta koji nije savršen, ali jeste vrijedan. “Mumijevi” nude nešto dragocjeno: mogućnost da se uspori, da se zaustavi i osjeti. Njih ne čitamo, niti gledamo da bismo se samo zabavili, već da bismo pronašli unutrašnji mir.
U vremenu u kojem se knjige za djecu sve više svode na površnu zabavu, “Mumijevi” i dalje nude prostor za razmišljanje, posmatranje, tišinu. U “Mumijevima” svaki lik prolazi kroz neku unutrašnju promjenu. Likovi poput Male Mu – sitne, drske i neustrašive – ili Tutiki, koja nosi pantalone i mirno objašnjava zakone prirode, razbijaju sve što se smatra “tipičnim“. Oni pokazuju da ne postoji samo jedan način da budeš snažan, mudar, dobar, svoj.
Zašto su “Mumijevi” važni i danas?
Djeca koja čitaju i gledaju “Mumijeve” razvijaju ono što bi se moglo nazvati etičkom maštom – sposobnost da zamisle kako je drugima, da osjete i ono što nije rečeno, da razumiju sopstvene granice. Svijet Tuve Janson poziva nas da budemo blagi jedni prema drugima i da vidimo ljepotu u različitostima.
Zato su “Mumijevi” i danas važni – ne samo kao knjige i crtaći, već kao način da djeca (i odrasli) osjete da je u redu biti drugačiji i da nije strašno biti tužan. I da baš ona bića koja djeluju najneobičnije – često najbolje znaju kako se gradi dom u kojem svako može biti baš onakav kakav jeste.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7
Komentariši