Śekiraju nam Mickeya vala mnogo. Koji zakon prije da predloži, kome para još da dá, koji nanometar sad da ponudi, da nam se spašava! Evropski put! Još malo će tuda i sa toplomjerom trčat za nama. Čini mi se da je na korak da utekne, od briga i problema, te smo mu ih natovarili!

Nego mudri Dalaj Lama, vezao ga nekakvim telepatskim moćima, istočnjačkim vještinama, te je savladao, pa ga još drži na mjestu! Zna ta radikalna glava, ako pukne tikva sad, osta bez seanse!

A kako se lijepo snaša, divnim tonom sve napade rešava. Zanese se, pa se zacrveni, počne se inatit, al valjda mu kroz glavu prođe evropska misao, pa se primiri, i vrati u vrstu integracija!

Konatara gledat ne može. Vazda neke procedure, opomene, ima nešto da kaže, pa se raspriča, sve ga vala provocira. Tačno ga treba stalno prekidat, i tulit, pa nek drži govore i daje predloge, neđe drugo. Lični parlament nije za to predviđen! Ometa ga da gleda u lijevo, da se zori. S te strane mu je vazda osmijeh, tamo đe su depeesovčad. Neka vide da je i on uspio. Prkosno se smješka, dok onaj čekić uzurpira. E kako to voli, vragolan stari. Reka bi čojek, živi za te momente.

Sve mu je potaman, e jedino Jakova još ne može dokučit. Nervira mu Mickeya, nervira i parlament, vraća zakone, sve se nešto miješa, ka da se on pita. Nikako da obavlja funkciju te su mu namijenili. Kod nas ti je to mjesto, za kakvu ukrasnu osobu, da ljepotu šaljemo u svijet. A da se što pita, to vala nema potrebe, pored ovako vrsnih ljudi u vlasti. I da se sve raspada, a nije baš tako, nek se pravi brate da ne vidi, prvu damu pod ruku i na kakav bal.
Izbora nam ne fali, pobjednika kolko oćeš!

Demokratska momčad su ti osim časti, hrabrosti, zlobnici bi rekli popeka, poznata i po književnim večerima. Vole sebe da izdignu, sad kakvom foteljom, funkcijom il vip limuzinom, nebitno. Tako i izbore dignu na veći nivo. Ne dobijenim mandatima, već završnim slavljeničkim riječima. Nekad suza u oku, toplina, čista emocija, a nekad gordi stihovi. Narodna je pakost povelika, pa na sprdnju dižu poetsku vedetu. A zna Ljaljo to sve, no nas testira, da vidi pazimo li. Eno ih je na popravni vala tačno kaza, aplauzi su sve rekli.

Nekad je i Dajko Njegoša svojata, lijepe recitacije izvodio. No se pogubi u Berane. E što se učinje od njega, ono je greota bila. Još se narod povratit ne može. Kad smo se mi jači potresli, pa moš mislit kako prođoše stariji, trudnice i đeca. Po selima krave telio, ogrijev nabavljao, nemoćnima noge masira, vele galopira po livadama, sve džaba. Samo se istrošio, a ni jedan mandat ne dobi. E vala to jedanestoro treba proćerat. Sramota! No, može bit, do njih nije stiza. A neće mu uteć sledeći put. Vratiće se on još jači!

Što bi mi radili da nam nije politike? Ne bi znali da se mogu preć sve granice, rekordi obarat, nove prakse viđet. Crkli bi od dosade, ka Norvežani. Tries posto? Ma sitnica! Bolje to, no dječiji povećat! Ðeci da daš pare, popecima stomak da pokvare, da se ponapijaju, pośedaju u službena vozila, i zapale do mora! Nijesmo još poluđeli!

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7