Postoji danas jedan poseban soj javnih komentatora koji ne bi trebalo potcijeniti. Ne zato što znaju mnogo, upravo suprotno, ali imaju mišljenje o svemu i ne mogu da izdrže da ga ne kažu. Od geopolitike do vršnjačkog nasilja, od urbanizma do rata u Ukrajini, od femicida do fiskalne politike, od popisa do vakcina, od filma koji nijesu gledali do knjige koju nijesu pročitali. Samo ubacite temu, pritisnete dugme i iz džuboksa izlazi stav.

To su džuboks analitičari našeg vremena.

Nekada su se za javni nastup tražili znanje, iskustvo, istraživanje, makar elementarna odgovornost prema činjenicama. Danas je često dovoljno imati samo tezu, stav i dozu samouvjerenosti koja ne poznaje ni stid, niti sumnju. Društvene mreže su taj fenomen samo ubrzale, ali ga nijesu same proizvele. Mediji su ga rado prigrlili, jer džuboks analitičar je zahvalan gost: uvijek je dostupan, govori odlučno, ne zapinje o nijanse i ne kvari dinamiku programa dosadnim rečenicama poput “nijesam siguran”, “treba provjeriti” ili “nemam dovoljno podataka”. Ako ste neke prepoznali, to je zato što je svaka sličnost sa stvarnim likovima namjerna.

A upravo su to, paradoksalno, rečenice koje bi često bile najpošteniji doprinos javnoj debati.

Džuboks analitičar ne pati od viška znanja, nego od viška samopouzdanja. On ne ulazi u temu da bi nešto naučio, nego da dokaže sopstvenu poentu. On zna da zvuči kao neko ko zna, a u vremenu kratke pažnje, agresivne komunikacije i algoritama, to je često dovoljno.

Na društvenim mrežama takvi ljudi postaju mali portparoli opšteg znanja. Nikada ih ne uspori činjenica da postoje ljudi koji se nekim temama bave godinama. Naprotiv, stručnost im često smeta.

Problem, naravno, nije u tome što ljudi imaju mišljenja. Problem je kada mišljenje počne da glumi znanje. Problem je kada se kompleksni društveni procesi svode na nečiji Fejsbuk status, na nečiju tvrdnju da je “sve jasno”. Upravo je to najopasnija rečenica džuboks analitičara.

U stvarnosti, uglavnom ništa nije tako jasno. Nije jasno zašto institucije ne rade svoj posao dok se ne pročitaju dokumenta, odluke, procedure, zakoni, budžeti i tragovi odgovornosti. Nije jasno zašto se nasilje ponavlja dok se ne pogleda sistem koji žrtve ne štiti. Nije jasno zašto mladi odlaze dok se ne razumiju ekonomija, obrazovanje, partijsko zapošljavanje i osjećaj poniženja. Nije jasno zašto propaganda uspijeva dok se ne analiziraju medijski sistem, digitalna infrastruktura i politički interes. Ali džuboks analitičar nema vremena za to.

Mediji, međutim, imaju posebnu odgovornost. Društvene mreže mogu biti haotične (ne kažem da je to okej), ali bi mediji ipak morali da znaju razliku između relevatnog sagovornika i performera. Umjesto toga, nerijetko gledamo isti krug ljudi koji komentarišu sve moguće teme, kao da je društvo siromašno znanjem, pa mora da se zadovolji onima koji su, eto, uvijek spremni da se jave na telefon.

Tako se stvara lažna slika javne pameti. Isti ljudi prelaze iz emisije u emisiju, iz kolumne u kolumnu, iz statusa u naslov. Danas su eksperti za Balkan, sjutra za vještačku inteligenciju, preksjutra za rodno zasnovano nasilje, naredne sedmice za korupciju. Džuboks analitičari su proizvod epohe u kojoj je važnije imati stav i u kojoj se jedno prosto “ne znam” doživljava kao poraz.

Javni prostor koji ne razlikuje znanje od utiska postaje opasan. U njemu se žrtve dodatno povređuju, stručnjaci obeshrabruju, institucije oslobađaju odgovornosti, a građani zatrpavaju polu i kvazi informacijama. Svako pitanje postaje povod za plemensko svrstavanje.

Zato je, očito, a možda i pomalo japanski, najradikalniji čin danas ćutanje. Ćutanje pred temom o kojoj ne znamo dovoljno. Priznanje da nije svaka tema naša, da nije svaka naša rečenica doprinos i da ponekad javni prostor najviše zagađuju upravo oni koji su ubijeđeni da ga spašavaju svojim mišljenjem.

Ne mora svaka misao da postane status i da dobije studio. Neka neko to prenese džuboks analitičarima, ali i svima onima koji ih u njihovim tiradama ne prekidaju. Neka ih neko isključi.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7