Jedna od važnih judeo-hrišćanskih vrlina jeste gostoprimstvo. Nažalost, u našoj državi ova vrlina je popustila. Jeste da, često ili ponekad, gosti mogu biti naporni, dosadni, pa i pretjerati svaku mjeru – ali ne tjera se niko iz kuće tek tako…

Kada su Apostoli pitali Gospoda Isusa Hrista, pošto ih nijesu primili u samarjansko selo: „Da reknemo da oganj siđe sa neba na njih?“, Isus im je odgovorio da On nije došao da uništi, nego da iscijeli. Parafraziram, ali to je otprilike suština. Samarjani su bili „krvni neprijatelji“ Jevreja toga vremena.

Znam svu istorijsku situaciju sa Turcima, nije bilo lako našem narodu, ali Crna Gora je bila samo jedna od malih oblasti gdje je Otomansko carstvo vladalo i bilo prisutno. Da, znam svu patnju i čemer porodice i rodbine momka koji je izboden od strane stranca, koji je slučajno bio Turčin.

A koliko se samo naših momaka međusobno ubijaju – pa nikom ništa… Koliko su ljudi sa Balkana pravili problema po zemljama Zapadne Evrope i Amerike, koliko su pljački izvršili, koliko su ljudi oni izboli smrtno nožem ili upucali? To samo Bog zna.

Pa šta su trebali svi ti Njemci, Austrijanci, Šveđani, Danci, Švajcarci, Amerikanci, Holanđani, i ostali? Da izađu na ulice sa bakljama i oružjem, ili čim već, i da govore: „Ubij Srbina, Bosanca, Hrvata, Crnogorca, Makedonca, Bugarina, Rumuna, pa i Turčina“, jer i oni su dio Balkana – djelimično i itekako prisutni u ovim državama.

Jeste velika bol porodice momka i rodbine, ali nijesu ti ljudi, koji ga navodno „brane“ – bar ja mislim – izašli zbog njega. Izašli su da istresaju sopstvene frustracije, kao što rade navijači na fudbalskim utakmicama. I čini mi se da se i ne radi o nekom pretjerano velikom broju tzv. demonstranata. Više stvaraju buku, a mediji napumpavaju situaciju.

Turci su im bili dobri kad su ulagali u Crnu Goru, kad su ljetovali u Tursku, kad su donirali i slično. Pa zar zbog jednog čovjeka da maltretiramo čitavu Tursku i sve Turke? Ne samo to – nego ovakvi transparenti i uzvici podsjećaju na nedavnu krvavu prošlost, usmjerenu prema Bošnjacima i muslimanskom narodu, koji je još uvijek napunjen strahom i fobijama: da li će im neko, u naletu nekog ludila, upasti u kuću i pobiti ih, kao što je bilo slučajeva na stanici „Štrpci“, po okolini Pljevalja, gdje su ljudi stradali samo zato što su druge nacije i vjere.

Treba na vrijeme prestati sa ovim. Političari moraju što prije preuzeti mjere da se ovaj ludi, morbidni cirkus zaustavi – koji ne izaziva smijeh, nego jezu – dok neko nije nastradao.

Ovo je mišljenje samo jednog malog, beznačajnog čovjeka, ali eto – i Turci su naša braća, jer svi smo od Adama, ili Adema.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7