Kad su nam govorili da dolaze “novi ljudi”, “nova energija”, vjerovali smo da će, barem jednom, nebo nad Crnom Gorom biti bistrije. Ali, kako vrijeme prolazi, sve je jasnije: niđe nebo nije plavo, a ispod njega – Premijer Milojko Spajić pravi iste stare greške, samo ih pakuje u novu ambalažu.
Spajić je obećavao promjene, transparentnost, ekonomski preporod. U praksi, vidimo neodgovornost, netransparentne dogovore, i ono najopasnije – potpunu nedosljednost. Ne zna se više šta je juče rekao, a šta danas porekao. Svaki nastup mu je vježba iz populizma: mnogo riječi, malo sadržaja, sve začinjeno osmijehom koji sve manje koga uvjerava.
Vlada bez kompasa – tako bi se najlakše opisao njegov kabinet. Ljudi koji ne komuniciraju ni međusobno, a kamoli sa građanima. Odluke se donose u uskom krugu, iza zatvorenih vrata. Gdje su javne rasprave? Gdje je demokratska kultura? Kad je trebalo stati iza naroda, Spajić je birao da se sakrije iza floskula.
Poseban problem je njegov odnos prema kapitalu. Spajić se ponaša kao agent za prodaju Crne Gore – da li Emiratima, da li ko zna kome, svejedno. Javna dobra, zemljište, strateški resursi – sve se tretira kao roba na akciji. Ako neko pita zašto, odmah slijedi etiketa “kočiš napredak”.
Ni ekonomija nije bajna, uprkos lažnim statistikama koje se serviraju. Plate su nominalno veće, ali inflacija ih jede. Investicije koje se obećavaju na sav glas – na papiru su, dok investitori traže koncesije od 100 godina i poreske oaze. Država se zadužuje, a kada dođe vrijeme vraćanja dugova, Spajić vjerovatno neće ni biti tu da objasni narodu zašto smo siromašniji nego ikada.
I onda se pitamo zašto nebo nije plavo? Zato što nas Spajićeva politika tjera da gledamo dolje – u brige, u dugove, u nepravde. Njegova lažna vedrina ne može da sakrije sivilo koje se širi Crnom Gorom. Spajić se, umjesto lidera koji okuplja i vodi, pretvorio u premijera koji dijeli. Njegova politika je politika polarizacije: ko nije sa njim, automatski je protiv “napretka”. Kritičari se etiketiraju kao “opozicija prošlosti”, kao da su zdravorazumske primjedbe neprijateljski čin. Umjesto dijaloga, on nudi monologe pred kamerama. Umjesto odgovornosti, dobili smo samozadovoljstvo i lakrdiju.
Spajić se takođe pokazao kao majstor za neispunjena obećanja. Gdje su reformski zakoni? Gdje su evropske integracije koje je obećavao ubrzati? Da li je iko iz njegove vlade objasnio zašto su najvažnije funkcije države postale pazarne robe u političkoj trgovini? Kad su prijeko potrebne reforme naišle na zid, Spajić je radije izabrao da ćuti nego da se bori.
Poseban paradoks je njegova priča o borbi protiv korupcije. Iako je na tom narativu temeljio svoj politički imidž, danas vidimo da korupcija buja, samo u novim formama. Tajni sporazumi, netransparentni tenderi, nepotizam – sve ono protiv čega je navodno ustao, sada se dešava pod njegovom vlašću.
A narod? Narod sve više osjeća da ih vlast doživljava kao podanike, a ne kao građane. Nema stvarne komunikacije sa društvom, nema odgovora na ključna pitanja: kakvu Crnu Goru gradimo? Za koga? I po kojoj cijeni?
Niđe nebo nije plavo, jer ga oni što obećaše sunce, danas zakloniše novim oblacima. Dali smo šansu generaciji koja je obećavala da će biti drugačija, a dobili reprizu najlošijih epizoda prošlosti. Samo što ovaj put, izdaja nada boli još više – jer dolazi od onih u koje smo, možda posljednji put, vjerovali.
Danas je jasno: Spajić nije odgovor na krizu Crne Gore. On je samo novo lice iste stare krize. Krize koja nema ni viziju, ni hrabrost, ni osjećaj odgovornosti.
Ako nešto moramo naučiti iz ove epizode, to je da Crnoj Gori ne trebaju marketinški lideri, već lideri sa vizijom, poštenjem i spremnošću da služe narodu, a ne svojim političkim i finansijskim interesima.
Nebo nad Crnom Gorom će biti plavo tek kad narod prestane da vjeruje lažima, i kad se digne da sam piše svoju sudbinu. Bez Spajićevih reklama, bez šarenih obećanja -već stvarnim radom, žrtvom i odlučnošću.
Jer dok čekamo da neko drugi riješi naše probleme, oni nas samo zamagljuju – i još dublje guraju pod ovo sivo, tužno nebo.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7
Komentariši