Ode još jedna godina. Neki vele, ne vrtala se. A bogami, ne znam što ovaj narod očekuje i zamišlja? Da živimo u Švajcarsku, pa da nam se i elite tako ponašaju?! Kakav narod, takva vlast!
Nijesu oni ni toliko loši, koliko smo zaslužili. I u novoj, Mickey stare prakse drži. Niže bajke, lakše mu je mlatit praznu slamu, no bitkoine kupovat. Od inata, ne odstupa, silu na sramotu da nas obogati. Za ove te im je dosadno, uveo je i hotlajn, da nijesu usamljeni!
Bitno je da nam službe rade ko sat, pa smo ti sigurni i bezbjedni, moš komotno zaspat napolje, ni da si u kuću. Čuvaju nas, ko da smo im iz oči ispali. A kako i ne bi, kad taj sektor vode demokratska momčad. Vrsni stručnjaci, za te teme. Da ih prebrojimo.
Bečki, bezbjedonosna nula, majstor za siguriti, državni telohranitelj, sensei i pronalazač časti! I poštenja. Dok je on u fotelju, zemlja nam je na aparatima. Ada igra poker i voćkice, nije ugrožena. Opuštena skroz. Vazda autoritet, i promukli muževni glas. Rugaju se kako mnogo vježba govore ispred ogledala, da dà sebi na značaju, pa istroši grlo. A nije čoče, nego neće opet da pogriješi, da ga pljuju kako ništa ne zna. Ovako ti sve ponovi, presliša se, i onda smo bez brige! Isto ka i Njegoš! Pri ruci je i demokratski Noris, na skali nula ipo, može uvijek dodat čašu vode, osmislit kakvo saopštenje, nasrnut na sve koji ne misle isto. I od njega dosta!
Desna ruka, jedinica , kodno ime Šaran. E kako je on zaveo red među to dvaes policajaca te ih imamo. Ne smiju se živi čut. No kako im glava zna, moraju sve gradove pokrivat. Umjesto da koristi znanje Cije, Bije i ostalih službi, on se mora nosit sa modnim frustracijama podređenih. Oće li zaboga uparit čarape i cipele, i slaže li im se jakna sa bojom pištolja. Ajde bogati, ko da će na pistu, a ne po ulica. Sve viču, odijelo ne čini čojeka. Važnije je koje ti je pismo na džepu i vratima marice, no jesu li donje gaće sa buvljaka il iz intima. Mlate zlobni, svijet bi oprosili policajci, kako su nam opremljeni. A nikako do mozga da nam dopre da nije važna forma, no suština! To grije, i topi led sa trošnih čizama!
Samo najbolje su za zemlju probrali! Najhrabrije među njima. Tako i demokratski Momo, beskompromisna dvojka, vazda u borbi sa vetrenjačama. Bez straha, protiv kriminala. Uvijek udari na najteže protivnike, hapsi, ne patiše. Ðe drugi ne pomišljaju, on ti kuca , prijeti, lisice stavlja, silu oduzima. Koja je to peča, pa sve iz kabineta. I sa govornice. Dostina su van domašaja, konačnog. No to ti njega ne sprečava. Da im reče!
Ne da ovaj ludi narod naprijed, sve im nešto smeta. Omađijali ih oni bivši, pa ti samo kritikuju i bune se, ne bi li njih vratili na vlast! I kriminal odista. A ne no to rade za sebe, za svoje dobro, budućnost, il za đecu?! Ođe ti svi samo žive za bivše. Ako ti što zasmeta, bolje ne progovaraj. E će te usvojit oni bivši. I onda si propo.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7
Komentariši