Pogodi ko dolazi na protest?

post-img
autor-img Piše: Stefan Đukić 03.02.2025. 09:55

 

“Ovaj Sidni Poter je dobar glumac. Znaš ga Rodni, stalno glumi crnog tipa”
“Jeste jeste. Čekaj, Sindi Poter? Nije Poter nego Poatje”
“Poter”
“Poatje”
“Poter”
“Poatje”
U sred svađe, u prostoriju ulazi Del Boj.
“Hej Del, kako se zove ovaj tip na televiziji – Poter ili Poatje?”
“Ja ga zovem Hari Belafonte, ali vi kako hoćete.”

Jedna od prvih epizoda voljene serije “Mućke” po imenu “Veliki brat” počinje klasičnom raspravom između deke i Rodnija. Sidni Poatje, jedna od prvih holivudskih tamnoputih zvijezda posebno je poznat zbog uloge u komediji “Pogodi ko dolazi na večeru”. Taj film, u kome pored Poatjea glume Spenser Trejsi, Ketrin Hepbern i Ketrin Hoton, ugledao je svjetlost dana juna 1967. godine, u trenutku dok su međurasni brakovi bili nezakoniti u sedamnaest američkih saveznih država. Iako je film po žanru komedija, visok profil glumaca i produkcije te momenat u kojem na velikom platnu
junakinja filma Džoana Drejton, šokira svoje liberalne roditelje time što se vjerila sa Džonom Prentisom koji je doktor, ali je i Afro-Amerikanac, učinilo je da ovaj naslov postane vanvremen i pop-kulturno važan. Riječi “pogodi ko dolazi…” tako su nadživjele i film i sve uključene u njega. Štaviše, mnoga kasnija djela koja su za temu imala ljubav van tradicionalnih normi i aktere koji preispituju sopstvene predrasude zvala su se “pogodi ko dolazi…”.

U Crnoj Gori glavna tema odavno nije ljubav, ako je to ikad i bila. Protesti, čiji povod je jedan težak zločin i velika tragedija, organizuju se iz sedmice u sedmicu okupirajući javno mnjenje mada istovremeno ne dobijaju na masovnosti. Pošto su zahtjevi odavno ispostavljeni, zahtjevi koje Vlada ne želi da ispuni dok istovremeno nema volje od strane organizatora protesta da idu na razgovore sa premijerom, javnost se bavi sporednim stvarima. Tako se analiziraju saopštenja, kalkuliše sa brojem ljudi koji protestuju ali se prije svega ističe ko sve dolazi na te proteste.

Tako su kamere zabilježile značajan broj ljudi poznat po tome što su privilegovani čitavog života, prije svega prebogatu djecu bivših funkcionera, osobe kojima su političke pozicije njihovih roditelja omogućile da u ranoj dobi imaju ogromnu imovinu i unosne ugovore a sve to na račun svih građana ove zemlje. Ovo otvara jedno zanimljivo pitanje za Crnu Goru, pitanje koje se i ranije postavljalo ali za koje smatram da nikad nije do kraja adresirano – na koji način moramo birati svoje političke borbe?

Reći da je društvo kod nas podijeljeno nije pretjerano novo niti orginalno. Pritom ne mislim na one najosnovnije i najvulgarnije podjele, podjele koje su inspirisale i neke od najgorih političkih reklama ikad. Suština je u tome da smo politički atomizovani i da, ako nam je iskreno stalo do nekog političkog ideala, teško možemo naći i dvocifren broj istomišljenika, a kamoli šta više. Veća udruživanja su mahom plod nekih drugih, pretežno materijalnih, interesa, što i pokazuju uspjesi većih partija kao što su DPS, PESili NSD.

Šta da radimo ako su na protestu sa nama neki ljudi sa kojima se ne slažemo, štaviše ljudi koje smatramo odgovornim za političko stanje u kom živimo? Pružaju se dva puta – prvi je da napustimo takav skup, udruženje, događaj, a drugi da ipak ostanemo. I jedno i drugo je i razumno i valja to obrazložiti.

Prije svega treba biti jasno da ni kao organizatori okupljanja koje želi biti masovno ne možemo uticati na to ko će se sve pojaviti, a to pogotovo ne možemo uraditi kao pojedinci koji su došli da neko okupljanje podrže. Isto kao što ne možemo uticati na to ko će sve biti u kafiću u koji smo sjeli, na nečijoj rođendanskoj žurci ili na nekoj konferenciji, ne možemo ni na protestu. Zašto nam onda to posebno smeta i kako je moguće da postoje ljudi koji se slažu sa zahtjevima ovih protesta ali na njih ne idu?

Pretpostavljam da prisustvo određenih osoba budi u ljudima problematizovanje zahtjeva oko kojih su se okupili. Rađa se misao – ako je “tom i tom” stalo da se ovo ispuni, možda nešto nije u redu sa tim zahtjevom, možda postoje neke trenutno neizgovorene posljedice koje ja zapravo ne želim. Možda ni sa ovim zahtjevima koje sam podržao nešto nije u redu čim ih “ovakvi” takođe podržavaju. Isto tako, može se smatrati pitanjem političke “higijene” ne biti na istom skupu sa nekim ljudima, pogotovo ako se radi o većem broju tih sa kojima ne žele dijeliti borbu. Zato će mnogi doći jednom, ali se neće vraćati, ne želeći da budu ubrojeni u “takve”.

Ali postoji i potpuno suprotstavljeno shvatanje. Ono kaže da je teško naći saveznike za borbu i da nemamo luksuz da “biramo”. Ako želimo nešto postići, najmanji kompromis koji moramo napraviti je da ne budemo probirljivi oko saveznika, dokle god to ne utiče na definiciju postavljenog cilja. Kada težimo masovnosti, moramo nešto i “progutati”. Valjda je tu pitanje razmjere – koliko je onih koje ne bismo željeli da vidimo u istoj borbi sa nama i da li povećan broj takvih ustvari pokazuje da nešto nije u redu sa zahtjevom koji smo postavili ili prosto sa ciljem koji ćemo ostvariti.

Crna Gora je društvo koje u svakom slučaju nije spremno za pitanje “pogodi ko dolazi na protest”. I ova, kao i prethodna vlast, na svakom protestu traži pojedince, transparente, pjesme, putem kojih će delegitimisati bilo koje javno okupljanje. Tako nešto prolazi jer smo svjesni da je sporedni cilj svakog protesta, kako nekad, tako i sad, da se zaljulja trenutna vlast i to nas onda dijeli u davno postavljene rovove. Ipak, pitanje koje se postavlja je legitimno i svako treba da da odgovor na njega – da li mi je važno ko dolazi na protest sa mnom i uz to – da li postoji cilj dovoljno jak da ću se boriti za njega ko god bio pored mene i istovremeno da li postoje osobe dovoljno toksične da ne postoji cilj za koji bih se borio ako su one tu.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7

Komentariši

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Neophodno je ispuniti sva polja označena sa *

Prije pisanja komentara molimo da se upoznate sa Pravilima komentarisanja.


Sačuvaj moje podatke na ovom pregledniku