Djecu, kroz obrazovni sistem, učimo njihovim pravima i obavezama. Na Međunarodni dan djeteta pozivamo ih u Skupštinu i dajemo im na važnosti učinivši da se osjećaju odraslima i pružajući im priliku da se čuje njihov glas. Tokom trajanja različitih političkih i drugih kampanja obećavamo kako ćemo učiniti sve da obezbijedimo poštovanje njihovih prava. Donosimo strategije i planove u cilju unapređenja istih.

Ipak, sve to vrijedi onoliko koliko je svrsishodno i koliko se primjenjuje u praksi.

Zato, moramo biti svjesni da ispod te površine lijeporečivosti i dobronamjernosti, koja se poziva na odlučnost, snažno zalaganje, nedvosmislenu posvećenost i druge pojmove koji zvuče jako i ubjedljivo, dešava se da jedno dijete preživljava traumu uzrokovanu seksualnim nasiljem, drugo ćuti jer mu je predator zaprijetio, treće se osjeća krivim jer joj je rečeno da je sama izazvala situaciju. Jedna majka traži način da pomogne djetetu da savlada traumu i da pomogne sebi da istu prihvati. Jedan otac je rastrzan između vjere u pravdu i sistem i roditeljskog poriva da zaštiti dijete.

A naslovi u crnim hronikama sve su češći i zastrašujući.

Dok govorimo o osnovnim dječijim pravima na razvoj, obezbjeđivanje dostojnih uslova života i bezbjednost moramo biti svjesni da suština poštovanja dječijih prava u biti leži u tome koliko smo spremni i sposobni da ih u tom vulnerabilnom periodu života zaštitimo od nas odraslih. Prije svega od naših loših odluka, pogrešno postavljenih prioriteta, nedovoljne brige koju istinski posvećujemo potrebama djece, neadekvatnim preventivnim mjerama da obezbijedimo kvalitetne uslove života odnosno spriječimo različite oblike nasilja nad djecom, i naposljetku, kaznene politike i njene dosljedne primjene nad počiniocima i počiniteljkama krivičnih djela nad djecom.

Jedan od ključnih testova stvarne zaštite djece jeste postojanje preventivnih mjera kojima je cilj da spriječe da do nasilja dođe, odnosno način na koji društvo reaguje ukoliko se slučaj nasilja ipak dogodi, kroz otkrivanje, procesuiranje, kažnjavanje i podršku žrtvama.

Krivični zakonik Crne Gore propisuje zatvorsku kaznu od 5 do 15 godina za krivično djelo obljuba sa djetetom mlađim od 14 godina.

Iako su izmjenama Krivičnog zakonika pooštrene kaznene mjere za ova krivična djela i uspostavljen Registar pedofila, daleko smo još od dovoljno urađenog o čemu, nažalost, govore, između ostalog, i vijesti iz rubrike “Crna hronika”.

U jednom od slučajeva o kojem su mediji pisali, počiniocu za ovo krivično djelo u produženom trajanju izrečena je kazna od 5 godina zatvora.

Bez namjere za ulazak u analiziranje opravdanosti visine dosuđene kazne, jer to je posao nadležnih institucija sistema, ne možemo da se ne zapitamo kakav signal se šalje pojedincima koji imaju ove devijantne sklonosti. Tim prije što, ako uzmemo u obzir konkretne slučajeve, imamo primjere poput onog iz 2022. godine u kojem je seksualno uznemiravanje trinaestogodišnje djevojčice od strane 64-godišnjeg muškarca okvalifikovano kao prekršaj.

U slučaju iz 2024. godine, osuđenom licu za višestruko silovanje djevojčice zatvorska kazna je umanjena sa 15 na 8 godina…

Osim ovog, u prilog nevedenoj bojazni govori i činjenica o porastu broja lica upisanih u Registar pedofila u našoj zemlji. Upisano ih je 125 što je čak za 27 odsto više u odnosu na prije nepune dvije godine kada je Registar uspostavljen, što je signal za dublju analizu.

Pored potrebe eventualnog dodatnog revidiranja kaznene politike i obezbjeđivanja njene dosljedne primjene, posebna pažnja morala bi biti usmjerena na sistemsko jačanje psihološkog i drugog stručnog tretmana počinilaca, kao i na preventivne mjere koje mogu doprinijeti ranom prepoznavanju rizičnih ponašanja i sprečavanju nasilja.

S druge strane, kontinuirano i sistematsko pružanje psihološke podrške žrtvama moralo bi biti imperativ s obzirom na posljedice koje ova vrsta nasilja može ostaviti na ličnost u razvoju.

Zalaganja, govori, namjere, strategije, procedure i planovi imaju smisla isključivo ukoliko je njihova sadržina primjenjiva i doprinosi boljitku u praksi.

Na kraju, ne smijemo zaboravljati da djeca zavise od nas!

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7