U mnogim filmovima postoji radnja u kojoj ljudi shvataju da žive u iluzornom svijetu iz raznih razloga. Već je naširoko poznata priča o medijskoj propagandi, kojom je naše vrijeme prožeto, a koja protura lažne informacije, stvarajući svojevrsni matriks. Ali, koliko se tokom vjekova, usljed običaja i zabluda, svojih i nametnutih, živjelo u prelesti?
Svaki čovjek, od rođenja, izložen je informacijama porodice i okoline, najprije, a potom i određenih ličnosti, knjiga, muzike, koje ga formiraju. Tako se razlikuju ljudi iz grada u grad, iz države u državu, o kontinentima da i ne govorimo.
A nije samo to. Čovjek se u startu rađa sa određenim nasljeđem dugim hiljadama godina, koje je dobio od davno zaboravljenih predaka. U velikoj mjeri to genetsko nasljeđe je loše, iako ima i dobrog, ali izmiješanog sa zlim. Na osnovu njega se formiraju određene sklonosti i shvatanja. Može se reći da je čovjek, već u početku života, bolestan, iako je formalno zdrav. Rodio se čovjek, rodio se bolesnik.
Na osnovu svega dosad nabrojanog formira se ličnost. A ličnost se formira putem slobodne volje čovjeka u datim okolnostima. Slobodna volja ljudi toliko je pritisnuta svim nabrojanim, kao i raznim okolnostima, naročito traumatičnim, i karakterom, da je potrebna ogromna snaga da bi došla do punog izražaja. Pa čak i ako neko misli da je slobodan, koliko je ta tzv. sloboda uslovljena zabludama i podsviješću, da bi se zaista moglo reći: „Da, to je to.“
Kako vrijeme prolazi, svijest i podsvijest ljudi sve se više „zatrpavaju“. U tome naročitu ulogu imaju mediji. Da su nekoj ženi ili čovjeku rekli prije sto godina da obuku današnju garderobu, vjerovatno bi šokantno reagovali. A kako bi današnji ljudi reagovali da vide ljude za sljedećih sto, i to je pitanje. Sve su prilike da se stid uči.
Davno je još Vilijam Blejk rekao: „Kad se vrata percepcije očiste, sve će biti onako kako jeste.“ Kako doći do toga što jeste? Kroz filosofiju, mistiku, religiju. Mnogi su, tražeći ono što zaista jeste, završavali u ludilu. Možda je i ludilo odraz slobode, skupo plaćene. Ko zna, oni što se smatraju ludima možda su mudriji od navodno pametnih.
I uopšte, šta je ludilo, a šta mudrost? Zavisi od ugla posmatranja.
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7
Komentariši