O jadu zabavismo ovog grešnog momka, te se sam svaki dan upetljava u brojne laži. Ada ne sprdajte mu se više, naš je pa i da ništa ne valja. Kako će jadan, previše se pružio. Nema sad kud, no istom putanjom, đe je obmana sasvim prirodna pojava. Sad se više i ne crveni, ne zapinje kad govori, no je svika tako živjet. I djelovat. Ne da mu Fideliti opepelit. No, a on nešto reče, il iznese kakvu novu divotu od dostignuća, odma se javlja sa stotinu podataka, ispravki i dokaza. Jasno nam je da je nekakav ekonomski stručnjak, al kakve to veze ima sa finansijskom fikcijom. Mickey nam je zvijezda naučne fantastike. U prevari logika prestaje da važi, realnost se mijenja manipulacijom. Matematika gubi svaki smisao, jer više ne znaš ni šta da računaš. I onako je tefter kod Novice, tamo su nam upisani vlasnici sudbine. I budući gospodari. Mnogi vataju krivine od sramote, što živimo na veresiju, a dišemo na odloženo. Ne i njegova vjerna ekipa, i ako ne razumije tu složenu materiju, pruža vala svu podršku fiskalnim akrobacijama.

Vjeruju nam ljudi, te bogate zemlje. Ne bi svaki mjesec po milijarde na zajam davali. Što da vraćamo stare dugove, što da očoplimo da se ima za popeke demokratskoj momčadi. Oni ti samo na njih rade, takav im je motor.

Pretekne sitnine za putne troškove, prve klase i petozvjezdaše. Nek se zna da mi sirotinju u svijet ne šaljemo. Ona čeka doma, da je časte plate i penzije. Ka iz svog džepa, nijesu ih zaradili odista. Nikad ništa nijesmo ni radili. I onda se pitamo đe je jedno novo radno mjesto?! Bogati, ne mlatite. Nikad ljepše nije bilo. A ni skuplje. Cijene diktira standard, ne nikako eksperimenti. Kad kažu da smo ekonomski tigar, samo vjeruj i počni da režiš!

U svemu ga i veliki učitelj podržava. Svako svoga posla, i dugovječna je saradnja. Prvi zadužen da se bahće sa kamatašima i prolongira rokove, drugi da zađene često nekog. Al on to u slobodno vrijeme, nema to veze sa funkcijom koju ponosno obavlja. Sve što posle tri kaže, za državni interes ne važi. Osim ličnog loga, ličnog parlamenta, mora imat i svoj lični stav. A društven je, te samo dodaje kuTnje ljubimace. Najviše voli one te su odbačili. Što veli jedan, udomljava, ne kupuje.

Brine za izdanak u Nikšiću, cio mandat vlada, a još je ugrožen. Nacionalni teret na pleća nosi, samo to je razlog. Kakvi radovi i trice, neispunjena obećanja?! Ka da su ih drugi ispunjavali?! Malo asfalta, koja hiljada rodbine i istomišljenika u državne firme, i prođe četiri godine. E odista se i kondukteri uvažavaju. Prije smo se sve rugali i zamjerali nekim bivšima, kako od cijepanja karti dođoše do mjesta direktora i vlasnika uglednih preduzeća. Ovi novi su drugačiji, odmah bačeni na dobre funkcije, s partijskim i rodbinskim vjetrom u leđa. A i sigurno su bolje znali vozni red od bivših. Nova perspektiva, a noviji autobusi.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Stav" nijesu nužno i stavovi redakcije 24kroz7